Šufflay je bio svjestan velike prisutnosti Albanaca tijekom srednjeg vijeka na hrvatskoj obali, na Raguzi, Zadru, Hvaru, Šibeniku, Trogiru  i drugdje, gdje su ostavili neizbrisiv trag na izvorima….

Razgovor vodila: Shenida Bilalli

Na obljetnicu atentata velikog hrvatskog znanstvenika, humanista i albanologa Milana Šufflaya, u Zagrebu,  u svojstvu profesora sa Sveučilišta u Prištini, svoje izlaganje predstavio je prof. dr. Muhamet Mala, pod naslovom ‘Studije Milana Ṧufflaja o povijesti, kulturi i religiji Albanaca’ u Hrvatskom  saboru. Tom događaju prisustvovali su ministri, diplomatski predstavnici, veleposlanik Republike Albanije  u Hrvatskoj, Riza Poda, veleposlanik Republike Kosovo u Hrvatskoj dr. Martin Berishaj, zastupnica u Saboru Republike Hrvatske Ermina Lekaj Perlaskaj, predsjednik Unije Albanaca u Hrvatskoj i mnogi  ugledni gosti.

U Dalmatinskoj ulici, u  središtu Zagreba, 19. veljače 1931., ulazeći u svoj stan, hrvatski znanstvenik i albanolog Milan Šufflay podmuklo je napadnut metalnom šipkom iza leđa, od  Branka Zvergela, koji je pripadao terorističkoj organizaciji “Mlada Jugoslavija”, koji je poslije nekoliko dana umro od posljedica napada. Razlog podmuklog ubojstva Milana Šufflaya bila je i njegova opredijeljenost za pisanje povijesti Albanaca te srdačan doček  u Albanski sabor, koji mu je priredio albanski kralj Zogu  nekoliko tjedna prije njegove pogibije.

Iliria: U svom obraćanju u Hrvatskom saboru naveli ste da su rijetki oni ljudi u povijesti intelektualnog svijeta, koji su svojim studijama o prošlosti uspjeli  tako točno predvidjeti budućnost  i usmjeriti  svoje ideje o razvitku i povijesnim putovima kojima trebaju ići  Hrvati i Albanci u uvijek problematičnom Balkanu, kao što je učinio dr. Milan Šufflay.

Muhamet Mala: Viziju i zapadnjačku orijentaciju i danas vrlo aktualnu dr. Milana Šufflaya najbolje je razumjeti proučavajući njegovu znanstvenu i publicističku djelatnost. Veličina rada dr. Milana Šufflaya nije samo u njegovom brojčanom obujmu izračunanom  u više od  (tri tisuće) 3000 bibliografskih jedinica, nego prije svega u sadržaju, raznolikosti i aktualnosti tadašnjeg i sadašnjeg vremena. Šufflayevo mjesto zauzimaju djela koja obrađuju probleme iz povijesti, kulture i religije koji su posvećeni prošlosti, ali koji su i danas putokazi političkog i kulturnog razvoja hrvatskog naroda, ali i šire. Šufflay, kao hrvatski intelektualac, u svojim spisima uvijek se vodio  načelom istine. Od ovih načela nije se povukao čak ni kada bi postignuti rezultati mogli biti oprečni  tradicionalnom razmišljanju.

 Iliria: Koja je najbolja ilustracija u predstavljanju njegove studije s povijesnim sadržajem iz prošlosti albanskog naroda?

Muhamet Mala: Šufflay se nije vodio tradicionalnim idejama i stereotipima o povijesnom nerazvitku Albanaca,  nego s povijesnog gledišta smatrao je Albance  prirodnim saveznicima  Hrvata. U svom je istraživanju pronašao zajedničku borbu Albanaca i Hrvata od srednjeg vijeka protiv prodora pravoslavne slavenske politike. U savezu albanskih katoličkih knezova s ​​hrvatskim katoličkim plemićima protiv prodora srpskog pravoslavlja na primorju i šire, pronašao je prve oblike političke suradnje na vjerskoj osnovi. Papinstvo je, želeći sačuvati i nastaviti utjecaj na ovim prostorima, nastojalo ujediniti plemenite albanske i hrvatske obitelji. U Papinskom Bulatu iz 1319., izdanom u povodu organiziranja antiortodoksnog ustanka, spominju se albanski plemići iz obitelji Muzakaj, Matrangaj, Arianiti, Blinishti uz ostale hrvatske velikaše. Elaboriranjem Mita o Crvenoj Hrvatskoj, Šufflay  je još vise  zbližio Albaniju i Hrvatsku i u jednom  se suprotstavio “Velikoj Srbiji” i Garašaninovu “Načertaniju”.

Iliria: Navodite da albanski etnos, Šufflay ističe vrlo starim i najstabilnijim na Balkanu?

Muhamet Mala: Šufflay je bio svjestan velike prisutnosti Albanaca tijekom srednjeg vijeka na hrvatskoj obali, na Raguzi, Zadru, Hvaru, Šibeniku, Trogiru  i drugdje, gdje su ostavili neizbrisiv trag na izvorima, koje je Šufflay poznavao bolje od ikoga drugog. Šufflay je kao vrstan medievalist uspijevao, s etničkog kaosa srednjovjekovnog Balkana prekrivenog bizantijskom tradicijom, Albance vidjeti kao nezaobilazan faktor u balkanskim tokovima od 11. stoljeća  na dalje. Prema Šufflayu, predturska Albanija postojala je kao geografski i etnički koncept paralelno s političkim konceptom Bugarske i Srbije, ostavljajući po strani Crnu Goru, koja se s povijesne točke gledišta, po Šufflay, može nazvati “nedoraslim  sinom Albanije”. Unatoč  Šufflayevu konceptu  o etničkoj i geografskoj postojanosti  Albanije u srednjem vijeku, treba naglašavati da je  postojao i politički koncept  Albanije  u obliku države Arbërie, koja je kao država  bila suvremenik Bugarske i Rasjanske Kraljevine srednjeg vijeka.

Iliria: Mislite li da  Šufflay – kao povjesničar i znanstvenik svjetskog kalibra – nije stavljao povijest u službu politike?

Muhamet Mala: Naravno,  već kroz povijesne izvore nastoji politici pokazati ulogu i važnost Albanaca u prošlosti kako bi spriječio njihovu rascjepkanost. U radu pod naslovom „Srednjovjekovna Albanija“, objavljenom u  bečkim novinama „Neue Freie Presse“ od  28. studenog 1912., slučajno na dan proglašenja neovisnosti Albanije, on kaže: “Svrha ovih redaka je nacrtati lice srednjovjekovne Albanije u kojoj će ga svi moći jasno vidjeti: Prvo, ne pripada samo Srbima da traže povijesno pravo u Albaniji, drugo, u povijesti Albanije postoje argumenti koji se mogu koristiti i za aneksiju i za autonomiju i neovisnost, i treće, pretenzije  Srba za glavnu albansku luku Drač, bolje bi im bilo da uopće ne otvaraju usta za povijesno pravo”.

Iliria: Odnosi li se to i na drugi dio s povijesnim sadržajem pod naslovom „Granice Albanije u srednjem vijeku“?

Muhamet Mala: Da, to je bila samo najava za publikaciju „Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia“, navodi da: „… ovo djelo posebno su nesporni i aktualni zaključci od kojih ovdje želim predstaviti, poslužit će da se razbiju neke vrlo raširene predrasude, posebno ona suđenja koja su prilično uljepšana i napuhana povijesnim lažima grupe srpskih  naučnika i književnika koji misle da bi Zapadna Europa od njih (Srba, M.M.) trebala naučiti povijesni razvoj Balkana“. Etnički i pomalo politički građanski argument bile su činjenice koje je Šufflay koristio za dobrobit autonomije i neovisnosti Albanije u tim teškim danima.

Iliria: Ugledni znanstvenik Šufflay bio je svjestan  monumentalnog djela?

Muhamet Mala: “Aktivi i diplome ilustriraju događaje srednjovjekovne Albanije”?Osim znanstvenog karaktera poslužio je  onima koji su odlučivali o sudbini Albanaca kao pokazatelj albanskih vrijednosti i autohtonosti, a time i njihovo očuvanje. Ovo mišljenje pojačava činjenica da je vrijeme kada je prvi svezak objavljen 1913. trebao služiti očuvanju Albanije od balkanskih ratova, ali i drugi svezak koji je izišao 1918. prije Versailleske konferencije mogao je igrati istu ulogu. Šufflay je  mislio  nastaviti objavljivati ​​dokumente o povijesti Albanije, prikupljenim  iz najvažnijih europskih arhiva, ali ga je fizička likvidacija od  srpske tajne  policije prekinula u tom važnom zadatku. Kasnije, u jednom prašnjavom,  policijskom uredu u Hrvatskoj pronađena je građa trećeg sveska Akata i diplomata namijenjenih nastavku izdavanja Akata i diploma srednjovjekovne Albanije u ukupno šest svezaka, uz dva prethodno objavljena sveska.

Iliria: Profesor Šufflay u vezi ovih publikacija napravio je radni  i detaljni financijski  plan  ovog voluminoznog rada?

Muhamet Mala: Još i više, predložio je i stručnjake koji bi zajedno  surađivali na ovom voluminoznom radu. Vremenski, prema Šufflayevim predviđanjima, rad na prikupljanju i izdavanju povijesnih vrela o povijesti Albanije trajat će 6 godina. Od 1926. do 1931. godine.  Kako sam naveo i na početku, Srpska tajna policija bila je upoznata s takvim planovima i s velikom dozom istine, i možemo reći  da su upravo ti planovi i njegov posjet Albaniji nekoliko dana prije atentata, kao i njegov nepokolebljiv stav po pitanju hrvatske neovisnosti od jugounitarizma, bili  temelj njegove fizičke likvidacije.

Iliria: Mislite li da je Šufflayeva zasluga za povijest, posebno albansku, ne samo u prikupljanju građe nego i u metaforičkom smislu?

Muhamet Mala: On je oživio tu građu i natjerao je da progovori. Profesor Šufflay u svojim istraživanjima srednjovjekovne Albance ne smatra  samo kao  planinske malisore i ratničke, nego i pripadnike zapadne civilizacije koji su  dali  južnoj Dalmaciji najobrazovanije svećeničke strukture. Sjeverna Albanija posebno  grad Drishti (Drivast)  smatrao se svećeničkim rasadnikom cijele Dalmacije. Prema Šufflayu, Albanija je uvijek bila zemlja granica par excellence, granica jezika vjera i moći.

Iliria:  Šufflay  se nije  bavio istraživanjem prisutnosti Albanaca na Kosovu, Makedoniji…?

 Muhamet Mala: Proučavajući njegov veliki stvaralački opus, uočavamo da se Šufflay  nije bavio istraživanjem prisutnosti Albanaca na Kosovu, Makedoniji i drugim etničkim prostorima u razdoblju prije i poslije osmanske okupacije. Ne upuštajući se u ovu problematiku, zadovoljio se prihvaćanjem srpske teze o Kosovu kao kolijevci srpstva i Cvijićeve  teorije o prodoru “albanskih pastira” na Kosovo nakon tzv. Velike seobe Srba od  1690 godine. Ta je teza u potpunosti bila izgrađen na slabim povijesnim argumentima i služio je dnevnoj politici Balkanskih ratova. Duboko vjerujemo da bi se njegov dublji fokus u tom smjeru promijenio njegov stav i nadmašio  bi eventualni utjecaj Cvijićeve teorije.

Iliria: Tijekom studija  Šufflay se nije ograničio samo na čisto povijesne spise..?

Muhamet Mala: Ne, on se bavio studijom, već i  onim šireg kulturnog, vjerskog i političkog sadržaja.  Enciklopedijski karakter  Šufflaya  nije ga ograničio, posebno je  poštivao kulturnu prošlost Balkana. U svojoj studiji „Srbi i Albanci”, među ostalim,  Šufflay naglašava:” Iako se danas optimum civilizacije bijele rase nalazi oko Atlantika dugo vremena, ovaj optimum je stvorio i održavao Mediteran. Jadran nije samo obična grana te civilizacije, već ognjište kulture Mediterana,  koji  stoji na granici dvaju antičkih svjetova“.

 Iliria: Poznavanje albanske povijesti i jezika Šufflayu je omogućilo  da predoči istinu albanskom narodu?

Muhamet Mala: Ne samo poznavanje povijesti jezika, već etnografije, geografije, folklora – bilo je poticaj Šufflayu da se književno dokaže. Pod pseudonimom Alba Limi, Šufflay je objavio povijesni roman u tri dijela pod naslovom “Kostadin Balsha“, tiskan u Zagrebu 1920.

Alba Limi je u ovom romanu, kako sam autor navodi, imao za cilj: “…otkriti veliki segment jadranskog kulturnog kruga, u kojem je koncentriran povijesni razvoj čitavog mediteranskog područja…” – i nije slučajno da je  događaj smješten u srednjovjekovnoj Albaniji, koja se uistinu smatra monadom Balkanskog poluotoka, gdje cijeli kulturni kozmos blista latinskim, rimskim, talijanskim, helenskim, bizantskim i slavenskim nijansama. Šufflayevi spisi o kulturi bave se i pojmom hrvatske i europske nacionalne kulture. U jednom od svojih djela pod naslovom: “Nad ponorom, objavljen u novini Hrvatsko pravo od 19.VII.1924. Šufflay naglašava: “Hrvati ne kažu da imaju specifičnu hrvatsku kulturu. Ne postoji specifična austrijska, njemačka, anglosaksonska ili francuska kultura. To je zapadna kultura s nekim nijansama, koje prelaze jedna u drugu poput duginih boja. Politika koja je dovela do sukoba velikih sila (riječ je o Prvom svjetskom ratu, M.M.) nema ništa zajedničko s kulturom. U ovoj divovskoj  utakmici jedinstvena zapadna kultura djelovala je u samouništenju”, izražava se Šufflay o Prvom svjetskom ratu i  ideji kulture Zapada.

Iliria: Očito da je Šufflay imao dublje razumijevanje zapadnjačke kulture od drugih?

 Muhamet Mala: Čak je on iz tog koncepta stvorio ideju o vrijednostima zapadnjačke kulture, koju nije izbacio iz misli tijekom svog čitavog stvaralačkog opusa. U tom kontekstu, govoreći o vjeri, Šufflay navodi: “Samo Zapad ima religiju koja nije servilni sastavni dio nekih kultura definiranih etničkim značenjem ili povijesnom formacijom. Mislimo da u ovom slučaju Šufflay ima na umu koncept univerzalizma katoličanstva, koji je kao koncept vjere nadregionalni, nadpolitički, nadetnički ili  nadjezični koncept  – to jest  koncept univerzalizma.

 U kontekstu religije na Balkanu i među Albancima, Šufflay u studiji “Crkvena situacija predturske Albanije” navodi: “Kao u etničkom, političkom, kulturnom i crkvenom smislu, Albanija je jedinstveno pogranično područje. Pod prvim utjecajem Zapada i u stalnom dodiru s Rimom od rimskog elementa, od Kvarnera do Drača, stvarao se živi katolički štit, koji je pod povoljnim okolnostima uspio provesti u djelo hrvatski i albanski heterogeni materijal duboko u unutrašnjosti provincija. U ovom smislu tijekom 14. i 15. stoljeća. Sjeverna Albanija opskrbljivala je svećenicima cijelu južnu Dalmaciju. Ovaj albansko-hrvatski katolički štit uspijevao je odoljeti ortodoksnom nastojanju  prema primorju, koji je uspijevao  stvoriti utjecaj samo na obalama Zete, to jest današnje Crne Gore.”

Iliria: Je li  se utjecaj katoličanstva prije dolaska Turaka  nastavljao do Drača?

Muhamet Mala: Da, kod Drača je doticao granično područje s ortoksima, odnosno s istočnom  kršćanskom crkvom. Upravo formiranje Barske biskupije u XII. stoljeću imalo je  cilj zaustaviti prodor ortodoksije prema obalama Jadrana i kao najmoćniji saveznik Zapada u tom pogledu, bez sumnje su to bili i Albanci i Hrvati. U tom kontekstu,  u jednom spisu poslanom Duku Burgundije u Francuskoj Filipu VII. Valua od barskog  nadbiskupa Gulilma Adama, godine 1332. navodi: „Narod Arbëresha, koji je najveći, može povući u bitku više od 15.000  (tisuća) konjanika. … zdravi ljudi, hrabri i dobri ratnici koji žele izbaciti nepodnošljivi i iznimno teški jaram omraženih i teških ortodoksnih slavenskih vladara … “

Ilaria: Znači li to da je Šufflay prepoznao tada bitnu ulogu Albanaca?

Muhamet Mala: Da, preko sjevernog katoličanstva spriječe srpski pravoslavni prodor na Jadran? To je očito, rekli bismo da je Skenderbeg učinio isto stoljeće i pol kasnije, ali braneći Zapad od najezde Turaka. Ovu uslugu koju su Albanci učinili Zapadu, pritom žrtvujući i sami sebe, Šufflay – za razliku od kasnije političke Europa – nije nikad zaboravio. Studirajući Šufflayev opus i osobnosti ne možemo ne poželjeti njegovu viziju budućnosti, erudiciju, prekrasan stil pisanja i formuliranja misli. Snaga njegovih ideja proizlazi iz dubokog poznavanja problema kojima se bavio iz povijesti, politike, religije, kulture, sociologije, etnografije itd. Šufflay je isticao činjenicu da je povijest dinamika, život i promjena u vremenu i prostoru.

Iliria: Proučavajući albansku povijest, Šufflay je isticao da je na tom prostoru živio i razvijao se narod s drevnom i autohtonom kulturom?

Muhamet Mala: Duboko analizira i pokazuje tko su bili i što su bili Albanci, koja su njihova psihička i geografska obilježja gdje žive, koji je bio  i jest njihov jezik i mentalitet? I rekao je to bolje od bilo koga drugog u tim teškim vremenima kada Albanci nisu mogli i imali mogućnosti reći tu istinu o sebi, i to je činjenica koja daje još veći značaj Šufflayevu  radu, na čemu smo mi Albanci  vječno zahvalni.