Priča o Teuti zainteresirala je i ekipu našeg časopisa Ilirije, pošli smo putovima kraljice Teute – na jadranski otok Šoltu. Na putovanje smo krenuli s prekrasne Marine u Splitu. Plovidba morem doživljaj je svakom turistu, ali i mještaninu, kojima donosi puno sunca, morskog zraka, radosne skokove delfina i putovanje koje se pretvara u pravi raj.  Činilo se da je vrijeme vječno, a lagani povjetarac kao da  je pozivao putnike  na odmor i uživanje. Putovanje trajektom trajalo je 45 minuta, prešavši devet milja, od Splita pa do glavne šoltanske luke na sjevernoj strani otoka, Rogač. Dalje smo nastavili automobilom do ribarskog mjesta Maslenica. Šolta ima osam naselja, četiri se nalaze u unutrašnjosti otoka, Gornje, Srednje i Donje Selo – a središte su Grohote – a svako od tih sela nekad je imao svoju luku, Rogač, Nečujam, Stomorsku i Maslinicu.

Miran i prelijep otok

Dočekao nas je lijep i miran pejzaž  kamenog otoka stvoren za uživanje, koji goste prima otvoreno – ali tiho, s puno ljepote, mira i ljubaznih otočana, koji kažu – da oni i turisti  najviše uživaju u „babljem ljetu“!

Šolta je mali otok, upoznali smo ga  šetajući se, dugim pješačkim stazama, kroz prirodu, otkrivajući morski i seoski krajolik, sa starim kamenim kućicama  koje skrivaju raznolike tajne otoka još od starih Ilira.

Povijest

 Grčki geograf Pseudoskilak u IV. st. pr. Kr., otok Šoltu spominjao je pod nazivom Ὀλύντα (Olynta) – što znači nedozrela smokva, a rimski pisci nazvali su ga Solenta, Solentij, i Šoltu nazvali po riječi sol, što znači  – sunce.  

 Stigli smo u Grohote

Najstarije selo na otoku Šolti, prepuno je starih kamenih kuća i  ulica s divnim oleanderima i kamenim uličicama koje vode ka bazilici Sv. Stjepana. Grohote su poznate po ljepoti, medu, maslinovom ulju, vinu i gusarskim noževima, piscu Marku Maruliću, slikaru naive Eugenu Buktenici.

Na Šolti svatko može naći ponešto za svakoga,  čini je posebnim pejzaž  uz prekrasno čisto more…I  nije slučajno da ovo mjesto nazivaju – čarobnim, neuhvatljivim, s posebnom dušom, gdje se svaki turist odmori i pronađe svoj mir, i opet se vrati i dovede svoje prijatelje.

Dok smo upoznavali lijepi otok i tražili smještaj, i bilo kakve informacije o Teuti, temperatura je dosegnula 40 stupnjeva. Hlad smo našli u jednom kafiću u središtu Grohota, unutar visoke kamene kuće, iznad koje se proteže prekrasna šuma. Nasuprot našem stolu, gdje smo pili kavu, uz more, njihale su se male brodice. U sjeni palme sjedio je stari barba, promatrao nas kako se raspitujemo za Teutine dvore. Lice mu je bilo jako naborano, a govorio  je glasno šoltanskim dijalektom. Pretpostavili smo da je to barba Frane, kojeg tražimo.
Barba Frane

Zasigurno nitko na otoku Šolti o ovom iskusnom starom ribaru ne zna koliko je prošao borbi s morem, ulovio riba, vidio mnoštvo turista, a on vjerojatno zna cijelu povijest otoka Šolte. Ima više od 75 godina. Strpljivo je uvijao cigaretu naboranim rukama, a izgledao je kao pravi stari morski vuk, s izblijedjelom mornarskom kapom, stisnutih očiju i preplanulog lica. Zapalio je cigaretu  i upitao nas:

– A što vas je dovelo na  Šoltu! Čime ste došli, zasigurno ne našom koćom-jarbolin .

Odgovorili smo uglas da nas je dovela priča o Teuti, na što nas je barba Frane pogledao kao kroz stare škure poluzatvorenih očiju  i nasmijao se naglas, mrmljajući…

 – Ah, Teuta, Teuta, mnogi je traže na moru, ispod mora, otocima u stijenama, ali ona se dobro skrila! Znadem ja nešto o našoj kraljici Teuti, ali prvo – upoznajte Šoltu, čekam vas! A onda je rekao:

– Na otoku je pronađeno nekoliko arheoloških nalazišta iz ilirskoga doba i legende našeg otoka  povezane su s Ilirima i kraljicom Teutom, kažu da se njena utvrda nalazi iznad uvale Senjska, na južnoj strani otoka, tamo su ostaci tvrđave u nekoliko naselja s kamenim natpisima. Kažu da je Teuta tamo sagradila dvore, ali je jako teško doć do tih zidina.
Teutini dvori

Na tom je mjestu Teutina vila i ostaci iz antičkog doba, nalaze se u okolici Donjeg Sela, na Rogaču u predjelu Banje, Gornjem Selu (Starine) i uvalici Piškeri. Tamo je i čuveni rimski car Dioklecijan, porijeklom Ilir, živio u svojoj palači, koristio je najmanju uvalu u Nečujmu kao svoj ribnjak. I kažu  da se upravo tamo sastajao  s Teutom. Ostaci ribnjaka danas se naziru pod morem. Ako poželite istražiti i podvodni svijet ovih predivnih tirkiznih uvala, oduševit će vas ljepota i bogatstvo mora, riba zelenila, koju kriju špilje i okomite stijene na južnoj strani otoka –  a nađe se i pokoji potopljeni brod ili pak ostaci Dioklecijanova ribnjaka! ispričao je barba… – Šolta nikad nikog  nije razočarala. Odmorite se od puta, a mene ćete i sutra nać ovdi… – uzeo je mrežu i otišao.

Grohota  središnje, otočko mjesto

Prošetali smo se starim središtem Grohota, središnjeg otočkog mjesta, očarale su nas  stare kamene ulice s prekrasnim rascvjetalim raskošnim raznobojnim oleanderima, koji su izvirivali iz dvorišta i ukrašavali prekrasne male kamene kuće.

Naišli smo na susretljive i poštene ljude, ribare i težake, vinograde i maslinike. Sve nekako  čuva sjećanja. Smokve su sušili na stari način, a po konobama osjetio se miris dobrog domaćeg vina. Stigli smo i do galerije poznatog slikara naivca Vicka Buktenice, u kojoj je stvorio jedan novi svijet.  Zatim smo svratili u konobu “Momčin dvor“, koja nudi ukusnu domaću spizu koja nam se svidjela, specijaliteti ispod peke, poznati šoltski pršut i prekrasno maslinovo ulje.

Nakon prospavane noći vratili smo se na mjesto gdje smo barbu Franu  zatekli  s nekoliko ribara. Vješto je okretao veliku ribarsku mrežu, kad nas je ugledao – nasmijao se, mahnuo  rukom  i pozvao  da dođemo. Pitao nas je  poznajemo li povijest Šolte?

Povijest Šolte
Odgovorili smo da znamo da su  Avari 614. g. opustošili Salonu, glavni grad provincije Dalmacije, i da su njeni stanovnici prebjegli na Šoltu, gdje su tada živjeli Iliri, u to vrijeme je bilo najsigurnije utočište, kada su se  i Hrvati naselili na Šolti.

– Istina,  istina – govorio je barba Frane, Šolta je bila tada najsigurnija, ali su je često pljačkali i  tu su  vladali razni vladari. Draga moja djeco, nekad sam bio študent povijesti u Zagrebu, no, nije bilo novaca pa sam se mora vratit  nakon 2 godine studia na otok, pomoć oboljelom ocu… Jako mi je ža, što nisam završio studie.

Interesirali su me  Iliri

Iliri su bili najbolji graditelji brodova, i naš otok ima najdulju  pomorsku tradiciju. Prošle su mnoge generacije vrsnih pomoraca i brodovlasnika, a kažu da su najbolji Teutini pomorci bili s otoka Šolte. Oni su  vladali morem i njenim flotama.

Neodoljiv biser na površini splitskog akvatorija – otok Šolta

Vidjevši da  ga, pomno slušamo,  barba Frane se nasmijao i rekao: – Zanima vas istina o Teuti, ili tražite Teutu!!! Ah, niste jedini, mnogi je traže, ali ona se skrila od onih  pravih barbara, koji su je opljačkali i prevarili i oteli joj Iliriju. A govorili su da je ona gusarila. Ne, nije, Teuta gusarila! Teuta je bila prava kraljica, imala je flotu, dvore,  bila je jaka, počela osvajat jedno po jedno ostrvo, a to se nije svidjelo Rimljanima ni Grcima, i tako je nastao rat, za koji se Rim dugo spremao. Iliri su  izgubili rat,  a Teutu zarobili i odveli u Risan.  u Crnoj Gori.

Teuta je voljela  svoj narod, svoje otočane

 Branila je svoje ribare koji su ju voljeli i  bili joj  vjerni. Ribari bi uvijek prvu ulovljenu ribu bacali nazad u more, kako bi stekli njezinu naklonost. Vjerovali su da  ih ona štiti. I dandanas, kad se ribari nađu u nevolji –  pozivaju Teutu u pomoć.

Stari mještani pričali su da je kraljica Teuta bila vilinske ljepote

Teuta  se vješto skrivala od Rimljana po uvalama i na nekoliko sagradila svoje dvore… i ona  do danas živi s nama. Gledajući  naše reakcije, barba Frane, upitao je  zašto nas toliko zanima Teuta.  Objasnili smo da pišemo za časopis Iliriju iz Zagreba, koji se izdaje na dva jezika na  – albanskom  i hrvatskom – i da smo iz udruge Kraljica Teuta. Baraba se nasmijao naglas odsrca i pitao: – Je l’ primate nove članove, bit ću vojnik kraljice Teute! Svi smo se smijali, a barba Frane je uživao i dodao:

 – Razumim, razumim, Albanci su vrijedni, hrabri i dobri ljudi, Teutu čuvaju i tretiraju kao kraljicu. No, ona je bila i naša kraljica, ovdi je živila nakon smrti supruga Agrona, zavladala  je u ime svoga  posinka Pinesa. Bila je to moćna Ilirija, prostirala se od obale Neretve do Epira, obuhvaćajući sve otoke, osim Visa. Tvrdio je stari barba.

– I ništa nije slučajno što ste i vi došli ovdje. – Kažu da su najljepše žene Ilirke, plavih  očiju,boje mora, a konture lica iste ko u naše lipe  Dalmatinke, ajme, Albanke…  božanski su lipe – uzviknuo je!

Ribari  pričaju da je Teuta  imala oči boje mora

Boje Teutinih  očiju mijenjale su se, kad je bila sretna i  ljuta Teuta. Posebnu boju očiju dobivala je  kad se borila s morem.

Teuta je  bila mudra žena, gradila je dvore i ispred njih ljetnikovce, kako bi zavarala neprijatelje, to je učinila i na Šolti. Trebala je izići na kraj s onim silnim Rimljanima i Grcima. Mudra  je bila Teuta, mudra i mudrija i od zmije, hrabra, lipa i pelipa, no mnogi  traže njeno skrivenom blago. No, Teuta nije živjela samo na našem otoku, živjela je ona  i na drugim otocima. Hvaru Visu, posebno na otoku Svetac, tamo se i skrila  i čuvali su ju ribari od Rimljana.

Šoltani naš otok nazivaju otokom kraljice Teute

Ribari pričaju da je Teuta nekoliko puta ribare spasila od velike oluje. Tako da ribari s ušća imaju izreku: ‘Ako bude vitra, Teuto, dođi po nas!’ – priča barba Frane.

Čudna je bila Teuta i puno se krilo o njoj, ne zna se gdje i kada je Teuta umrla, pripovijeda se da je doživjela kraj života na otoku Sv. Andrije kod Visa, koji je poznat i po imenu Svetac. Na vrhu otoka Sveca nalazi se Teutina kula, gdje je zapisano da je Teuta bila tamo ilirska kraljica u 3. stoljeću. Ne znam gdje je umrla, ali sigurno znadem da je puk jako volio Teutu. Kad-tad izići će prava istina o Teuti – završio je svoju priču barba Frane.

Pogledao je prema kućama i  njihovim prozorima, okrenuo  se i rekao: – Ako budete išli prema Teutinim dvorima,  nećete moć prić, ostale su samo ruševine i nepristupačno je… preporučio bih vam  da ipak ne idete. Zatim nas je  upitao jesmo li čuli za prof. dr. sc. Marko Dragića sa splitskog Filozofskog fakulteta, koji najbolje zna o nekadašnjoj moćnoj vladarici i Teutinu životu. On je istraživao brojne legende, a koje su se sačuvale u predajama ljudi koji su živjeli ili još žive na Hvaru, Šolti, Visu, Svecu, Pločama, Jajcu u BiH..) i Bokokotorskom zaljevu.

Onda nam je preporučio da se odmorimo i uživamo u ljepotama Šolte, s obalom od 70 kilometara,  brojnim uvalama i sedam otočića, gdje živi 1500 stanovnika. Naveo je da Grohote  imaju sve što nam treba – ambulantu s helidromom, poštu, policiju, ljekarnu, vatrogasni dom, bogatu tržnicu i trgovine, te  da je velika  šteta što nismo  imali prilike upoznali barbu Šimu, koji je ikona otoka i  da nije  samo simbol tradicije nego i turizma zbog njegovog broda kao kraljice Teute. – Tko je jednom upozna barba Šimu i s njim zaplovio oko Šolte, pamtit će ga zauvijek.

Ostavili smo barbu Franu na obali s njegovom brodicom i odustali od šetnje do Teutinih dvora, koji je  nepristupačan duboko u šumi.

No, pravu smo ljepotu Šolte vidjeli i osjetili u večernje sate, kada su okupljeni  Šoltani pred kominom uz gradele i vino, pjevali dalmatinske pjesme. A noćnu tišinu prekidali su povremeno tajanstveni zvuci ptica čuvita, koje su i zaštitni znak Šolte, ali i suvenir ovog otoka.

Noćni program na Šolti  je vrlo  bogat – razni koncerti i ribarske fešte, prodajne izložbe autohtonih proizvoda i degustacija raznih specijaliteta. Najzanimljivija nam je bila tradicionalna Gusarska noć, koja se  održava svake godine, kada gusari pompozno ulaze u mjesto dok topovima i bakljama osvjetljavaju put i u Maslinici. U svom pohodu oni pucaju, otimaju prolaznike – u kovčege.

Šolta se može pohvaliti posebno lijepim plažama, pješčanim, šljunčanim ili kamenim.

Na plažama se uživa u sportskim aktivnostima, restoranima i raznim događanjima. Posebno su zanimljive manifestacije u ljetnim mjesecima. Potezanje Mrduje, događaj je kojim se želi zbližiti Brač i Šoltu, a temelji se na staroj legendi kako su stanovnici Brača i Šolte užetom vukli otok Mrduju – jer se nisu mogli dogovoriti čija je.

Završila je  naša priča o Teuti  i  istraživanju o njoj

 Divan čovjek barba Frane, upoznao nas je s Teutinim  divnim otokom, susretljivim ljudima i dobrom hranom. Završili smo dvodnevni boravak na  otoku Šolti, koji  ljeti živi  život uz  kristalno prozirno more, bujnu mediteransku vegetaciju, dobro vino i ribu, a sa šoltanskim gostoprimstvom čine niz razloga zašto se turisti iz cijele Europe, pa i Hrvatske, uvijek vraćaju Šolti. Nije slučajno da je  kraljica Teuta izabrala Šoltu za