Intervju s kosovskom opernom divom Besa Llugiqi
Razgovor: Shenida Bilalli ŽELJKA STIPOŠEK
Besa Llugiqi, jedna od najpoznatijih kosovskih sopranistica, postiže uspjeh na velikoj međunarodnoj sceni. U dvorani Nacionalne palače kulture u Sofiji, u Bugarskoj, Llugiqi je nedavno izvela ulogu Ines na premijeri čuvene francuske velike opere od pet činova “L’Africaine”, s kompozitorom Giacomom Meyerbeerom.
Biogarfija
Njezin operni debi u Tirani kao Litch u “Turandotu” iz 2011. godine doveo je do sudjelovanja u mnogim opernim kućama i na međunarodnim festivalima. Od tada Besa Llugiqi surađuje s glazbenicima: Giuseppe Gipali, Henk Smith, Rafet Rudi, Claudio Buchler, Marilyn Schmiege, Jennifer Larmore, Bruna Baglioni, Vera Nemirova.
Osim svojih nastupa u zemlji i inozemstvu, Llugiqi je do sada izvela brojne uloge, uključujući Donnu Elviru u “Don Giovanniju” (W.A. Mozart), Mimi u “La Boheme” (G. Puccini), Luciju u “Luciji di Lammermoor”…
Kosovska sopranistica sudjelovala je na Danima kraljice Teute u Prištini 2019., gdje je svojim nevjerojatnim nastupom publiku impresionirala svojim izuzetno lijepim glasom.
Ta 34-godišnja kosovska umjetnica osvaja publiku u mnogim gradovima širom svijeta. Kako vidi svoju sjajnu karijeru i kako izgleda život opernih pjevača, kao majke, pročitajte u časopisu ILIRIA.
Iliria: Besa, kako ste započeli karijeru?
Već u srednjoj školi odlučila sam se za ovu profesiju, koju sam odabrala i s puno predanosti radim to do sada. Nije mi bilo nimalo lako, ali imala sam neizmjernu podršku obitelji. Prof. Ahmet Dërguti neizmjerno me podržao i time olakšao moje započeto moje putovanje. Zatim sam radila s prof. Marijom Muratovskom, koja je također jako vjerovala u kvalitetu moga glasa i uvijek me doživljavala kao sopranisticu s perspektivom.
Nakon magisterija u Skoplju, nastavila sam raditi s divom operne glazbe Christinom Anghelakovom, kod koje sam 6 godina išla na poduku. Osim što sam stekla puno iskustva na sceni, ona mi je podarila puno svog iskustva. Bila mi je poput druge majke, uvijek blizu mene na svakom nastupu, čak i u poodmakloj dobi i sa zdravstvenim problemima, smatrala me je i smatrala sam ju dijelom obitelji…
Radila sam sa svim tim umjetnicima, oni su vjerovali u mene i podržali me – jer sam stvorila osobnost na pozornici i bila spremna suočiti se dostojanstveno sa svakom situacijom. Od svakog od njih, dobila sam puno i na tome sam im vrlo zahvalna.
Iliria: Debitirali ste u Tirani, s ulogom Luisa u operi “Turandot”. Kako je izgledao vaš prvi kontakt s javnošću?
Liu je moja prva uloga na opernoj sceni, u dobi od 23 godine, čaroban, neopisiv trenutak, jako mi se svidio moj nastup, vrata su se odmah počela otvarati za sljedeća predstavljanja. Bilo je to rijetko iskustvo.
Iliria: Kako je počela suradnja s bugarskom Operom?
Počela je odmah nakon nagrade koju sam dobila na međunarodnom natjecanju “Elena Nikolai”. Žiri me prije nikada nije čuo, a poznati su bili pjevači – ikone te zemlje i inozemstva, od tog trenutka dobivala sam uloge i nastupa je bilo sve više.
Iliria: Godine 2013. osvojili ste “Grand prix”!
Da, jedna nagrada koja je ostavila mnogo traga u mojoj karijeri, na izvanrednom natjecanju i uz profesionalni žiri iz kojeg sam jednoglasno ocijenjena za apsolutnu nagradu… Bila je to nagrada koja je u mojoj karijeri donijela i druge velike projekte u mom umjetničkom razvoju.
Iliria: Koje uloge izdvajate?
Volim sve uloge koje sam izvela, ali mogu reći da u Pucciniju i Verdiju postajem drugi lik bez ikakvog napora, imam ih u srcu i doživljavam svaku notu i svoju kompletnu opernu ulogu.
Iliria: Bugarski predsjednik, na premijeri opere u Sofiji, iznimno vas je pohvalio!
Bila mi je čast što me cijenio čovjek koji je bio vrlo blizak umjetnosti i s velikim znanjem o ovom žanru, što rijetko mogu reći, malo predsjednika pronađe vremena za praćenje opernih predstava.
Iliria: Nastupali ste i na Danima kraljice Teute u Prištini, s najpoznatijim albanskim umjetnicima iz svijeta, posvećenim žrtvama rata na Kosovu?
Koliko god je naša situacija bila bolna, toliko je važna bila organizacija koja je okupila sjajne umjetnike koji su uvelike pridonijeli, jer žrtve rata još imaju nezaliječene rane. Trebamo više učiniti i posvetiti vremena i plemenitog rada, kao gospođa Shenida Bilalli koja je organizirala ovaj veliki događaj i ostavila tragove u životima onih koji su puno toga proživjeli, čestitamo! Bila mi je čast sudjelovati u ovom humanitarnom događaju.
Iliria: Vaš rad zahtijeva puno odricanja, spartansku disciplinu, talent?
Istina, stvorila sam svoju rutinu, imam svoj raspored i trudim se ne mijenjati ga uzalud, radim to s više volje i predanosti Uvijek tražim savršenstvo u interpretaciji i zasad sam zadovoljna postignutim.
Iliria: Često ste na putu. Nedostaje li vam Priština, suprug i obiteljski život, vaša kći?
Postigli smo kompromis, obitelj mi je najveća podrška, to je najljepši dio mog života. Unatoč činjenici da se uvijek trudim biti blizu njih, osjećam se potpunije i radim kad znam da su Luna i moj suprug blizu, ionako su uvijek sa mnom na svakoj premijeri…
Iliria: Kako je utjecala pandemija na vaš rad?
Ostavila je mnoge posljedice po cijelom svijetu, to je katastrofa za umjetnost, i ne samo u glazbi, operi, na svim područjima. Nadam se da će se situacija normalizirati prije nego što se pretvori u nešto strašno.
Iliria: Hvala vam na ugodnom razgovoru, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti u Hrvatskoj, kao gošća kraljice Teute? Vaša poruku za časopis Iliria?
Hvala vam puno na razgovoru, vrijeme i prostor koji ste mi dali, uvijek su zadovoljstvo. Hvala vam što podržavate umjetnost i ostajete pozitivni u ovoj situaciji koju proživljavamo. Uspjeh u vašem plemenitom radu!
