Pripremila Florina Rama
Samantha Scroggin
FacebookTwitterRedditE-pošta
razgovarati sa strancima
Kažu vam da naučite svoju djecu da ne razgovaraju sa strancima, ali to je najdraža stvar moje dvoje djece.

Roditelji koje ne poznaju u parku. Susjedi čija imena nismo sigurni. Druga djeca na plaži.

Moja djeca, koja imaju 5 i 9 godina, pričaju i pričaju dok se ne nađem da govorim stvari poput: „Tako mi je žao zbog svoje djece. Oni jednostavno neće šutjeti.”

Razgovaraju i s ljudima koje poznajemo. Razgovaraju sa svima.

Znam da su djeca naučena da ne razgovaraju sa strancima. Kombiji bez prozora i mačići i slatkiši. Sve vani da ugrabi malu djecu. Naravno, na svijetu postoje loši ljudi, ali ako budem iskren, mislim da ne razgovaramo dovoljno sa strancima u našem društvu. Podržavam svoju djecu u razgovoru sa strancima uz nadzor.

Nekima je postalo stvar ponašati se kao da imaju socijalnu anksioznost čak i kada to ne čine. Antisocijalna je nova mala crna haljina. SMS ne zovi.

Tijekom pandemije bilo je šala o ljudima koji uživaju u tome što ne moraju napuštati kuću. I ponekad su to mislili. Sve što ste htjeli, moglo se isporučiti. Restoranska hrana, namirnice, recepti. Kućni uredi i virtualna škola za djecu postali su norma. Trenirke su postale svakodnevni ormar. Gdje je prije bio topao osmijeh i rukovanje, sada je uslijedio Zoom poziv s isključenom kamerom.

Tijekom vrhunca pandemije bilo je teško pobjeći od ovih promjena u načinu života. Neki dijelovi su bili potrebni.

Ali moja djeca. Oh, djeco moja. Oni su društvena bića.

Kad smo suprug i ja pustili svoju djecu da trče u dvorištu ili ih promatrali u zelenoj površini iza naše kuće, naša djeca bi dozivala svakoga tko bi prošao na udaljenosti od vika. Mi smo ih opominjali. “Pitajte nas prije razgovora s ljudima koje ne poznajete”, rekli bismo im.

“Ali to je dadilja bebe niz ulicu”, rekao bi nam moj 9-godišnji sin. “To je Freddy (japi mali pas) i njegov vlasnik”, objasnila bi moja kći. Moja djeca teško mogu nekoga smatrati strancem.

To su jabuke koje ne padaju daleko od stabla. I suprug i ja smo društvene osobe koje cvjetaju u društvu drugih. Moj muž, odgajan kao jedinac, također uspijeva biti sam tijekom vremena. Ali uvenem kad ostanem sama predugo daleko od sunca ljudi.

Često, kada se ispričam ljudima što mi djeca smetaju, shvatim da su zapravo suprotni. Naravno, ponekad će se netko u susjedstvu opravdati da se vrati unutra kada moja djeca počnu brbljati. Ali češće, oči osobe zasvijetle i odmah se zahvate. Pričaju o stripovima. O životinjama. O najboljem načinu preskakanja.

Ova pandemija nam je pokazala koliko smo jako potrebni jedni drugima. Žudimo za zvukom ljudskog glasa koji se prijavljuje čak i ako je brbljavo 5-godišnjakinje.

Neki dan je moja 5-godišnja kći prišla vojnom veteranu u parku sa psom, koji je objasnio da je životinja njezin suputnik kako bi joj pomogla kod posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Nakon što su pozvali moju kćer da pomazi ljubaznog psa i kratko razgovarali, počeli su se razdvojiti s novim poletom kada se žena okrenula kako bi opet mahnula mojoj živahnoj djevojčici. Sastanak je obojici očito podigao.

Prije nekoliko godina, dok je bila u Disneylandu, moja kći je toliko pozorno promatrala sladoledni bar stranca dok je bila u redu za vožnju da je žena veselo odlomila komadić i dala ga mom tada malom. Moja kći je bila izvan sebe od radosti. U svijetu nakon pandemije ova razmjena zvuči doduše ludo. Ali u to se vrijeme osjećalo ispravno.

Moj sin ne voli ništa bolje od pisanja vlastitih stripova i postavljanja uličnog štanda da ih prodaje u parku. Zaustavit će svakoga i zamoliti ih da ga kupe. Ponosan sam na njega zbog njegove spremnosti da se iznese tamo.

Neki ljudi su loši, ali većina je dobrih. Drago mi je da moja djeca to znaju i želim da se drže tog uvjerenja. Učim svoju djecu da dobro prosuđuju i da budu svjesni u interakciji s drugima, ali da je u redu vjerovati ljudima.

Dakle, pustit ću svoju djecu da razgovaraju sa strancima uz moj nadzor. Naučit ću ih da budu oprezni, ali ljubazni. A možda je malo čavrljanja i pružanja ruku lijek koji našem društvu treba da počne liječiti upravo sada.