Piše: Shenida Bilalli

Kada se istina potiskuje, a neznanje gura u prvi plan: odgovornost zajednice u vremenu lažnih autoriteta

Albanska zajednica u Hrvatskoj ima izvanredne intelektualce i stručnjake- zašto onda dopuštamo da je predstavljaju oni koji ne poštuju ni znanje ni ljudske sudbine?

Albanska zajednica u Hrvatskoj desetljećima je prepoznata po svojim vrsnim intelektualcima, liječnicima, profesorima, prevoditeljima, novinarima, poduzetnicima, obrtnicima , zanatlijama i braniteljima. Njihov doprinos hrvatskom društvu vidljiv je u znanosti, kulturi, gospodarstvu, obrazovanju i humanitarnom radu. To su ljudi koji su svojim radom, znanjem i poštenjem izgradili ugled zajednice i ostavili trag koji se poštuje. Upravo zato zabrinjava pojava pojedinaca koji se u javnosti predstavljaju kao stručnjaci, prevoditelji ili tumači tuđih sudbina – bez potrebnih kompetencija, bez poznavanja jezika i bez profesionalne etike. Takvo ponašanje ne samo da narušava ugled zajednice, nego i potkopava rad onih koji su godinama gradili povjerenje.

Kada se tuđe tragedije koriste bez dopuštenja

Posebno je osjetljivo kada se u javnosti pojavljuju knjige, prijevodi tekstovi ili javni nastupi koji obrađuju stvarne tragedije-bez znanja obitelji i bez poštovanja prema njihovoj boli. Slučaj obitelji Fejzullaha Ademija, čija je priča već bila predmet javnog interesa, knjga Branka Lazarevića “Potraga dječaka za mrtvim ocem” pokazuje koliko je važno da se o takvim temama govori odgovorno, točno i uz suglasnost onih koji su ih proživjeli.

U javnosti su dostupni demantiji obitelji, posebno oca -objavljeni u medijima i popraćeni video‑izjavama,oca u kojima jasno navode da određeni sadržaji nisu točni i da nisu dali dopuštenje za njihovu uporabu. da Branko Lazarević nije pronašao dječaka Fidana Ademija niti je časopis ARENA imao bitnu ulogu u pronalaženju dječaka. Takve situacije pokazuju koliko je lako narušiti nečije dostojanstvo kada se tragedija koristi kao materijal za osobnu promociju. posebno je zabrinjavajući kad netko poput doskorašnje obrtnice Lili Koci promovira i prevodi knjigu bez znanja i suglasnosti obitelji.

Uloga medija HRT-a i stvarnih aktera

namjerno se umanjuje

U slučaju potrage za dječakom Fidanom Ademijem postoje jasno dokumentirane činjenice. Prema javno dostupnim informacijama, dječaka je pronašao građanin s Kosova Muhamed Karshenjeva koji je reagirao nakon što je vidio televizijski prilog novinarke HRT‑a. Shenide Bilalli u emisiji Brisani Prostor urednika Gorna Milića koji je emeitiran putem satelitskog progrma HRT-a. To su podaci koje je potvrdila i obitelj i demantirala autora knjige Branka Lazarevića; Da on nije pronašao dječaka Fidana niti je časopis ARENA imao bitnu ulogu u pronalaženju dječaja, te mnoge činjenice koje su navedene u knjizi nisu točne. U knjizi posebno je istaknuto umanjivanje snage i uloge satelitskog progrma HRT -a prikazivanje najgledanje emisije u udarnom terminu HRT-a te rad profesionalnih novinara, i ekskluzivnih vijesti, posebno se umanjije rad onih koji su prvi pokrenuli priču istraživali i potaknuli javnost na reakciju, ovakav čin predstavlja pokušaj prekrajanja povijesti. Takvo postupanje nije samo neetično , ono je opasno jer stvara lažnu sliku o tome tko je doista pomogao u pronalaženju djeteta Fidana Ademija u Tursku i bitnu ulogu tijekom potrage svih medija te međunarodnih institucija i veleposlanstava triju država.

Lažna stručnost kao društveni problem.

Sve je češća pojava da se pojedinci predstavljaju kao akademski obrazovani, kao prevoditelji ili kulturni djelatnici, iako za to nemaju formalne kvalifikacije. U vremenu kada je znanje dostupnije nego ikada, paradoksalno je da se najviše prostora dobiva onima koji ga nemaju – ali ga vješto glume. Ovakve situacije otvaraju nekoliko važnih pitanja: tko provjerava kompetencije osoba koje javno djeluju? Zašto zajednica šuti kada zna da netko nema znanje koje tvrdi da posjeduje? Kakvu poruku šaljemo mladima kada se lažna stručnost nagrađuje vidljivošću?

Odgovornost zajednice- i onih koji znaju istinu

Ovdje nije riječ o institucijama. One su odradile svoj dio posla, ali možda nisu detaljno upoznate sa činjenicma. Ovdje je riječ o zajednici i posebno o onima koji: znaju tko ima, a tko nema stvarne kompetencije znaju tko poznaje albanski jezik, a tko ga ne govori,znaju tko ima obrazovanje, a tko ga samo tvrdi, znaju tko koristi tuđe tragedije bez dopuštenja, i unatoč svemu- šute Šutnja je najopasniji oblik sudjelovanja. Kada se ne reagira na laž, ona postaje istina. Kada se tolerira manipulacija, ona postaje metoda. Kada se nagrađuje neznanje, ono postaje model uspjeha.

Poziv na hitnu provjeru kompetencija Lili Koci. S obzirom na sve navedeno, potpuno je nužno postaviti javno pitanje: Je li Lili Koci kompetentna za uloge koje preuzima- i na temelju čega? Zajednica i javnost imaju pravo tražiti:

• provjeru njezine stvarne stručne spreme
• provjeru vjerodostojnosti njezine autobiografije
• utvrđivanje načina na koji je gradila svoju javnu karijeru
• javnu provjeru razine poznavanja albanskog jezika, kroz intervju ili javno obraćanje
• pojašnjenje zašto promovira knjige s netočnim informacijama bez znanja obitelji

Ovaj stav je samo legitimni zahtjev za transparentnošću. Svaka osoba koja javno djeluje mora biti spremna dokazati svoje kompetencije.

Vrijeme je da albanski intelektualci kažu- dosta!

Ovo nije priča o jednoj osobi mada bi trebala biti, zbog nezakonitog ponašanja Lili Koci-njene drkosti kako bezobzirno hara po tuđim životima, rovari dušam, ignorirajući obitelj, prave intelektualce i ljude od struke koji su se godinama školovali i koji su radili i rade profesionalno humano bez velike pompe i cirkusa. Ovo je priča o tome kakvo društvo želimo biti. Ako dopustimo da se neznanje nagrađuje, da se titule izmišljaju, da se tuđe tragedije koriste za osobnu korist i da se istina prepravlja-onda pristajemo na svijet u kojem ništa više nema vrijednost. Zato je nužno da zajednica, a posebno oni koji znaju istinu, jasno i glasno kažu: stina je važna, obitelji zaslužuju poštovanje, jezik se mora znati da bi se prevodilo

• tragedije se ne smiju koristiti za promociju, lažna stručnost nije prihvatljiva, javne osobe moraju dokazati svoje kompetencije
• Jer kada istina padne, pada i povjerenje. A bez povjerenja nema ni zajednice, ni kulture, ni budućnosti.