GRANICE NEĆE BITI IZMIJENJENE NA KOSOVU!

Arhitektura Europe, u smislu granica, završava u istočnoj Europi, izjavio je bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u ekskluzivnom intervjuu za časopis Iiria. Istaknuo je kako je regulacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju važan korak za Kosovo. Uloga i doprinos gospodina Mesića uvijek su bili vrlo važni za sva zbivanja u regiji i europskoj perspektivi. Tijekom političke karijere gospodin Mesić uvijek je bio odlučan, iskren, otvoren u zalaganju za slobodu i neovisno Kosovo te mir koji je bitan čimbenik stabilnosti u regiji. Bivši predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, bilateralne odnose Hrvatske i Kosova ocjenjuje jako dobrim i zalaže se za jačanje suradnje u području gospodarstva te zajedničkih ciljeva − euroatlantskih integracija. Procjenjuje da su na Kosovu postignuti visoki standardi poštovanja manjinskih prava koja su kao most između zemalja i naroda na Balkanu.

Sh. Bilalli: Gospodine Mesiću, uvijek ste javno pokazivali simpatije prema Albancima, ali i albanski narod prema vama. Gdje su nastali  korijeni tih veza?

Stjepan Mesiq: Moje druženje s Albancima potječe još iz vremena kada sam biou zatvoru u Novoj Gradišci zbog pokretaHrvatskog proljeća, a oni su bili osuđeni zaistu stvar, zbog istih stavova, i od tada smonastavili prijateljstvo koje traje do danas.Prijateljstvo se ne može riješiti na temelju nacionalnogpodrijetla ili vjere. Albanci su bili dobri prema menii tijekom služenja vojnog roka, imao sam jako dobreprijatelje Albance s Kosova i iz Makedonije.Oni su vrijedan i radišan narod, koji se brine ne samo zasebe i svoju obitelj, nego i za druge. Vrlo malo Albanacavidjet ćeteda se suprotstavljaju radu,ali ih uvijek možete naći kao sudionikehumanitarnih akcija.

Sh. Bilalli: Bili ste predsjednik Predsjedništva Jugoslavije.Kakav je status imalo Kosovo, koja su bila njegova prava?

Stjepan Mesiq: Jugoslavija, s ustavom iz 1974., zapravo je bila konfederacija. U glavnom gradu Jugoslavije, Beogradu, bili su predstavnici šest republika i dviju autonomnih pokrajina − Vojvodine i Kosova. Pokrajine su nazivali autonomnima, no njihov je status bio isti kao republika.Bile su konstitutivni element. Kad sam preuzeo mjesto predsjednika Predsjedništva Jugoslavije izbila je jedna afera, sudilo se skupini mladih Albanaca koji su bili prijatelji s Azizom Kelmendijem, vojnikom JNA, koji je navodno “ubio nekoliko kolega” jer su ga provocirali. Izgubio je živce i pucao. On nije izabrao one koji su ubijeni. Bili su raznih nacionalnosti. Istina je da se nešto dogodilo. No ti dečki koji su osuđeni svi su bili Albanci i prijatelji s Kelmendijem i zbog toga im je izrečena kazna 15-20 godina teškog zatvora.

Sh. Bilalli: To su bila politička suđenja?

Stjepan Mesiq: Da, predložio sam predsjedniku Borislavu Joviću amnestiju procesa i oslobađanje tih dječaka, tražio novi pristup međuetničkim odnosima. On je rekao da to ne može učiniti i da treba razgovarati sa Slobodanom Miloševićem, koji je to kategorički odbio. Bio sam jako sentimentalan prema Albancima i htio sam pomoći, no u ovom slučaju može se vidjeti kakav je pristup Predsjedništvo SFRJ-a imalo prema Albancima. To im se ne smije oprostiti!

Sh. Bilalli: Upoznali ste mnoge Albance, posebice 90-ih, kada ste bili

prvi predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Stjepan Mesiq: Nakon događaja na Kosovu i gušenja autonomije Kosova, delegati proglašene Vlade Republike Kosova u Kačaniku došli su u Hrvatsku, u Zagreb, i boravili u kući braće Kuzhnini. Simon i njegov brat Mikelj informirali su me o teroru na Kosovu koji se provodio nad albanskim narodom i tražili su način kako riješiti problem azila za tadašnje delegate kosovske Vlade, koji su boravili kod Kuzhninija.

Sh. Bilalli: Razgovarali ste s ministrom unutarnjih postova Hrvatske Josipom Boljkovcem i pružili sigurnoutočište delegatima s Kosova?

Stjepan Mesiq: Gospodin Josip Boljkovac tada je ustupio vilu u Samoboru, kojom se služilo Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske. U toj kući ne samo da su bili smješteni smješteni delegati, već su dobili gospođu koja se brinula za njih.  Također su imali osiguranje i obavljali svoje obveze. A onda serazmišljalo o tome  kako im osigurati sigurnoutočište bilo gdje u Europi. Dakle, delegatiRepublike Kosovo otputovali su u Švicarsku i nastavili aktivnosti za neovisno Kosovo.

Sh. Bilalli: Koju su ulogu imali Albanci u vrijeme dok ste bili predsjednik Jugoslavije?

Stjepan Mesiq: Dok sam bio šef jugoslavenske države i hrvatski premijer Albanci su bili moji bliski suradnici, spomenuobih mnoge, među njima i Amira Muharremija, koji je bio pukovnik Hrvatske vojske i profesor povijesti, a zatim i šef mog predsjedničkog kabineta. Nakonnekog vremena postao je hrvatski veleposlanik u Ankari. Albanci na Kosovu bili su terorizirani 1990. i osuđivani na teške kazne, zbog toga što su se borili kako bi bili ravnopravni, a ne građani drugog reda. Većina Albanaca završila je u zatvoru s teškim kaznama, iako je Kosovonjihova domovina. Tom prilikom i braća Kuzhnini u Ženevisu štrajkala glađu  kako bi privukli pozornost svjetske javnosti i upozorili na 7000 zarobljenih Albanaca.  Nakon štrajka neki su zatvorenici i oslobođeni.

Sh. Bilalli: Vaš angažman u vezi s albanskim pitanjem nagradili su Vlada i predsjednik Republike Albanije?

Stjepan Mesiq: Vrlo mi je drago što Albanije  i predsjednika Bamira Topija, kojeg sam cijenio. Nagrađen sam zbog podrške neovisnom Kosovu  i boljem statusu Albanaca.

Sh. Bilalli: Albanci su bili uključeni u obranu i osamostaljivanje hrvatske države?

Stjepan Mesiq: Hrvatska je napadnuta i bila je žrtva brutalne agresije Jugoslavije, Albanci  su pobjegli iz JNA i pridružili se hrvatskoj strani, neki su i izgubili život na bojišnici. Mnogi od njih bili su na višim funkcijama Hrvatske vojske, bilo je nekoliko generala, primjerice Rahim Ademi i Agim Ceku. Dakle, to je rijedak slučaj u svijetu da je cijela nacija, da su svi pripadnici jednog naroda u Hrvatskoj bili na strani Hrvatske. Dakle, još jednom ponavljam nema Albanca koji je bio na strani agresora.

Sh. Bilalli: Prema službenim podacima, Hrvatsku su branila 2643 Albanca?

Stjepan Mesiq: Milošević je počeo s agresijom na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, s ciljem da proširi granice Srbije i na ruševinama Jugoslavije stvori Veliku Srbiju, a JNA da pretvori  u srpsku vojsku. Vojnici raznih nacionalnosti nisu mogli izdržati pritisak u vojsci i napustili su JNA: Albanci, Hrvati, Slovenci i Bosanci. Albanci u Hrvatskoj organizirali su se i pomogli, kako bi hrvatske vlasti izdale dokumente vojnicima koji su pobjegli iz JNA. Onima koji su željeli otići iz Hrvatske. No,većina Albanaca ostala je braniti Hrvatsku.  Bila su to vrlo opasna vremena za sve one koji su pomagali, ali i za one koji su pobjegli. Za ratne dezertere predviđena je  velika kazna.

Sh. Bilalli: Često su vas kritizirali zbog toga što se borite za Albance?

Stjepan Mesiq: Svima je poznato da Albanci za vrijeme Kraljevine Jugoslavije nisu imali nikakvih prava sve do Drugog svjetskog rata. U novoj Jugoslaviji dobili su pravo na obrazovanje, škole na materinskom jeziku, fakultete i akademije. Imali su prava kao ostali narodi u Jugoslaviji. Međutim, s dolaskom Miloševića ukinuta je autonomija i sve institucije na Kosovu. Albanci su stjerani s radnih mjesta, iz škola, bolnica, tvornica, medija, čak i vrtića. Dakle, Milošević je želio protjerati Albances Kosova, ili ih je raznim oblicima represije prisilio da sami napuste Kosovo, iako su oni ondje bili starosjedioci. Iliri. Naš slavenski narod došao je u sedmom stoljeću. Albanci su ondje bili čak i prije Rimljana. Oni su ilirskog podrijetla, autohtoni. Zamislite taj pritisak na autohtoni narod, bili su primorani napustiti  svoje domove i domovinu!

Sh. Bilalli: Koji vas je kosovski političar najviše impresionirao?

Stjepan Mesiq: S mnogim kosovskim političarima sam surađivao, ali mislim da jedr. Ibrahim Rugova  imao najviše smisla za politiku. On je dao maksimum kao lider – mislilac.Gandhijevim putem pokazao je otpor sustavnoj agresiji, ali je poslije pružio i aktivni otpor,kako bi realizirao neovisno Kosovo i pristup EU-u. Kosovo je u Jugoslaviji bilo konstitutivni element federacije. Kad se Jugoslavija raspala, svi konstitutivni elementi imali su pravo na opredjeljenje. Samostalnost. S Rugovom sam razgovarao, a on je predstavio  svoju političku platformu i ciljeve koji su se ostvarili  ili se ostvaruju u današnjem neovisnom Kosovu.

Sh. Bilalli: Hoće li biti podjele Kosova?

Stjepan Mesiq: Ne, neće biti podjele Kosova. Arhitektura Europe je završila i više nema nikakve promjene. Niti će biti podjele Bosne i Hercegovine, niti će biti promjena granica na Kosovu.

Sh. Bilalli: Koju alternativu nudi istočna Europa za Kosovo?

Stjepan Mesiq: Istočna Europa nema alternative za Kosovo. Jedina opcija je ulazak u euroatlantske integracije, a to će pomoći kako bi Europa bila glavni čimbenik mira, jer će ujedinjena Europa otvoriti svoje granice. Odnosi Kosova i Hrvatske bit će još bolji u svim područjima institucionalnog života. Mi imamo isti cilj – biti dio NATO-a i Europske unije. Hrvati su to već ostvarili i pomoći će Kosovu na tom putu.

Sh. Bilalli: Nastavljaju se razgovori između Kosova i Srbije. Kako ih ocjenjujete?

Stjepan Mesiq: Polazim od načela da svaki rat mora biti završen. Rat u Hrvatskoj i na Kosovu treba završiti mirom.Prvi korak je učinjen kada je Srbija priznala Kosovo kao partnera u pregovorima. Na Kosovu nisu svi zadovoljni, ali treba znati da su pregovori u tijeku.Ono što je važno za Kosovo jest otvoriti put za regionalnu suradnju. Poznato je da su srpski predstavnici uvijek napuštali regionalne sastanke ako je bilo prisutno i Kosovo.

Sh. Bilalli: Mislite li da će Kosovo uskoro biti članica Europske unije?

Stjepan Mesiq: U svakom slučaju Kosovo će napraviti još jedan korak koji treba prilagoditi Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Dok Srbija ne regulira granice s Kosovom, ona ne može postati članicom Europske unije. S druge strane, Kosovo također treba ispuniti sve uvjete i riješiti problem granice sa Srbijom.

Sh. Bilalli: Albanci su podijeljeni u nekoliko država i traže nacionalno jedinstvo. Što mislite, je li to pravo rješenje?

Stjepan Mesiq: To pitanje će donijeti ulazak u Europsku uniju. Svi bismo trebali otvoriti svoje granice, a onda nema razloga za zaštitu granica. Ne žive svi Hrvati u Hrvatskoj, to vrijedi i za Srbe, Albance i sve narode koji ne žive u istoj zemlji. Albanci žele vratiti nekadašnje granice gdje je Albanija, Kosovo i Makedonija bila jedno. Granice će se otvoriti i svi će živjeti u kulturnom korpusu. Gospodine Mesiću, zahvaljujem Vam u svoje i u ime svih Albanaca za svu vašu iskrenu podršku i doprinos koje ste pružili tijekom rješavanja albanskog pitanja. Hvala vam i za podršku časopisu Iliriji i Kraljiici Teuti