‘Iliria’ pokazuje bogatstvo albanskog naroda,kulturu i ruši stereotipe i predrasude
Predstavnici medija nacionalnih manjina u Novinarskom domu u Zagrebu (foto Nenad Jovanović)
Pišu: Nenad Jovanović i Kujtim Morina
U Hrvatskoj žive pripadnici 22 nacionalne manjine, a njih 19 provodi programe kulturne autonomije u oblasti izdavaštva koje sufinancira Savjet za nacionalne manjine. Riječ je o heterogenoj izdavačkoj sceni, no zajednička im je potreba da informiraju svoje zajednice o aktualnostima i aktivnostima te stvore pretpostavke za njihovu daljnju integraciju u društvo. O položaju medija
Zagreb. U Novinarskom domu održan je Okrugli stol “Glasilo nacionalne manjine – ključni čimbenik za očuvanje kulturnog identiteta“ u organizaciji SARUS-a, udruge ruske nacionalne manjine, na čelu s Katarinom Todorcev Hlača, i Zbora novinara – medija nacionalnih manjin. Ideja je iskreno pozdravljena od mnogih prisutnih glasila nacionalnih manjina RH u svrhu sazivanja urednika glasila kako bi se čuo i njihov glas. U svečanoj atmosferi urednici nacionalnih manjina iznosili svoja stajališta, uspjehe, probleme i viđenja o svojim glasilima, te u drugom djelu panela diskutirali o kriterijima uređivačke ekipe u njihovim glasilima i iznosili iskustva kroz koje većina prolazi.
Razgovaralo se o neiskorištenim mogućnostima suradnji te ulozi žena u manjinskim medijima i mnogim drugim temama na okruglom stolu “Glasilo nacionalne manjine – ključni čimbenik za očuvanje kulturnog identiteta”.. Sve ih je pozdravila glavna organizatorica Katarina Todorcev Hlača iz SARUS-a.
– Svaka nacionalna manjina ima svoj medij, neke i više njih. Svi radimo novinarski posao s istim ciljem, dijelimo slične probleme i izazove, ali se većina nas sve do danas nije upoznala. Želja nam je da razmotrimo različite mogućnosti suradnje i oživimo rad Zbora novinara manjinskih medija koji djeluje pri Hrvatskom novinarskom društvu. Zbog toga smo, povodom 20. obljetnice osnivanja Savjeta za nacionalne manjine RH, organizirali ovaj događaj – rekla je Todorcev Hlača.
U ime Savjeta, koji je podržao organizaciju okruglog stola, okupljenima se obratio Danilo Ivezić.
– Zadovoljstvo mi je što raspravljate o jednoj od suštinskih zadaća udruga nacionalnih manjina u smislu očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta. Riječ je o tematici koja mi je bliska jer sam dugo godina bio glavni urednik glasila crnogorske manjine. Želim podsjetiti da je Savjet za nacionalne manjine u 2022. godini sufinancirao 67 programa informiranja i 68 programa izdavaštva. Iz iskustva znam da uložena sredstva nisu dostatna – rekao je Ivezić.
Rekao je da je aktualna kriza, utjecala i na poskupljenje tiskarskih usluga, dodatno otežala redovno publiciranje medija.
– Drago mi je što uspješno rješavate dilemu pred kojom se nalazi svaki medij nacionalnih zajednica: da li da se okrene izdavanju biltena ili pravom, informativnom sadržaju. Važno je da manjinsko izdavaštvo ne bude samo namijenjeno pripadnicima naših zajednica, nego najširem društvu – dodao je Ivezić i podsjetio da je Savjet na svojoj posljednjoj sjednici donio odluku o izmijeni kriterija financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije.
Udruge koje izdaju medije tako će ubuduće više novca moći uložiti u izradu i održavanje web stranica, a povećan je i dosad propisan iznos za karticu novinarskog teksta, grafičko uređivanje i fotografiranje.
Na važnost međusobnog umrežavanja, i to s ciljem što boljeg ispunjavanja uloge prezentera različitih manjinskih zajednica, ukazao je i Nenad Jovanović, novinar Novosti i v.d. predsjednik Zbora novinara medija nacionalnih manjina HND-a.
– Nema svaka manjina iste probleme. Ne računajući egzistencijalne izazove svakog od nas kao pojedinca, položaj starih, predratnih manjina kao što su Česi, Slovaci, Mađari i Talijani, razlikuje se od položaja novih manjina koje su to postale nakon što su u bivšoj državi imale status naroda. Riječ je o specifičnostima s kojima se prije svega suočavaju Srbi i Romi. Konačno, mediji nekih manjina reagiraju i na situaciju u Evropi koja se tiče njihovih sunarodnjaka, kao što je to slučaj s ukrajinskima – rekao je Jovanović.
Iako se manjinski listovi i časopisi razlikuju, dodao je on, svi oni imaju jedinstven zadatak i očekivanja od nacionalnih zajednica, ali i društva u cjelini.
– Činjenica da je državna politika barem prema financiranju medija i drugih programa nacionalnih manjina bila korektna, a po naznakama će takva i ostati. O tome svjedoči i uzlazni rast sredstava koja se izdvajaju za programe kulturne autonomije. To je i nama obaveza da kvaliteta onoga o čemu izvještavamo bude što jača i da otvaramo teme i predstavljamo stavove koje drugi mediji ne žele – istaknuo je Nenad Jovanović.
U uvodnom djelu okruglog stola sudjelovali su prestavnici bugarske, makedonske, srpske,češke, ruske, romske, albanske i bošnjačke, izdavačke djelatnosti. Sead Alić- Neiskorištene mogućnosti suradnje, Mato Peić – Manjinske novine – dugovječne, žilave, potrebne. Shenida Bilalli- Pitanje kadrova: profesionalizam ili amaterizam? Diana Glasnova – Dvojezično glasilo bugarske nacionalne manjine potiče i popularizira bugarsko-hrvatske odnose kroz stoljeća i danas. Tamara Opačić- Uloga žena u manjinskim medijima – primjer društvenog magazina „Nada“. Monika Molnar– Multi-tasking briefing ninja – manjinsko novinarstvo 2022. Maja Grubnić- O redakciji Phralipen i Radiju Kali Sara. Tatjana Mikolaj-Njegovanje nacionalnog identiteta izvan jezične i kulturne sredine. Slavića Šarić- Informativni portal – značajke, posebnosti stvaranja sadržaja, suradnja s medijima nacionalnih manjina, i na kraju Irina Hutinec–Kako novinaru profesionalno opstati u drugom jezičnom okruženju.
Predstavnica albanske nacionalne manjine glavna i odgovorna urednica dvojezičnog časopisa ‘Iliria’ Shenida Bilalli navela je da poseban interes redakcije ‘Iliria’ izazvala tema „Pitanje kadrova: profesionalizam ili amaterizam?“
– Položaj i prava 22 nacionalnih manjina u Hrvatskoj realiziraju na visokoj razini ustavnim odredbama i zakonom punih 20 godina. Zajednice smatraju da je rješenje političkog, pravnog, kulturnog i socijalnog položaja manjina u samome društvu i nacionalnim manjinama, što je mjerilo demokratizacije i modernizacije svakog pa i hrvatskog društva. Pripadnici manjina u Hrvatskoj vrlo uspješno realiziraju prava i slobode kako bi očuvali vlastiti jezik, kulturu i informiranje, što je rijetkost u državama EU.
Časopis „Iliria“ promovira kulturnu toleranciju i suradnju te postojanje ovog informativnog glasila smatra važnim za očuvanje nacionalnog integriteta i identiteta, albanske nacionalne manjine, ali i doprinosom za bolju integraciju etničkih grupa u hrvatskom društvu u cjelini.
Zakon o zaštiti prava i sloboda dao je pravo nacionalnim manjinama “na potpuno i nepristrano informiranje na svom jeziku”, što pokazuje časopis ‘Iliria’ koja izlazi punih 18 godina, financirana od Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH, koju vodim kao glavna urednica i novinarka koja piše, zajedno s deset, stalnih suradnika iz redakcije, koji su uz časopis od prvih početaka. Redakcija ‘ILIRIA’ sve radi dvojno, prijevod, lekturu, korekturu i vodi razgovore na dva jezika: na albanskom i hrvatskom jeziku, što traži veći broj sudionika i angažman cijele redakcije.
‘ILIRIA’ je od 2005. – 2022. izdala 52 dvobroja, što je oko 100 izdanja, dok se časopis vodio kao dvobroj od 48 stranca i izlazi četiri puta godišnje. Ranije je izlazio u 1.000, a sada u 500 primjeraka navodeći da, nemaju dovoljno sredstava. Distribuira se u Hrvatskoj, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu, ali i svugdje gdje je albanska dijaspora. Manjinskim vijećima i udrugama šaljemo od 3 do 10 primjeraka, što im puno znači. Kako časopis rijetko izlazi, postoji web stranica -Iliria koji prati aktualne događaje i odnose spomenute četiri zemlje i EU-a. Tu pomažemo i našim sunarodnjacima jer se politička atmosfera odražava na obične ljude koji imaju problema s vizama – ispričala je Bilalli.
Osvrnula se na temu koji je izabrala za diskusiju i pritom predložila ‘Da bi bilo lijepo kako bi se uveli kriteriji za vodeći kadar svih glasila nacionalnih manjina i pritom donese jedinstvena zakonska odredba, za sve glavne urednike časopisa, s težnjom za boljitak svih glasila , koji promoviraju kulturu tolerancije’. Postojanje ovakvih glasila Shenida Bilalli smatra važnim za očuvanje svojstvenog integriteta i identiteta, manjinskih naroda, ali time i doprinos za bolju integraciju etničkih grupa u društvo u cjelini, navodeći da su u vodstvu tih glasila potrebni visokoobrazovani ljudi širokog opusa opće kulture, obrazovanja i iskustva.
U daljnjem izlaganju navela je,da časopis ‘Iliria’ godinama pokazuje drugima bogatu albansku kulturnu baštinu i time ruši stereotipe i predrasude koje postoje prvenstveno za našu ali i svaku naciju – „određeno mišljenje“, što otežava djelovanje manjine, pojedinaca koji žele postići nešto više izvan tih okvira, jer su obilježeni stereotipima i predrasudama, primjerice da su svi „Albanci samo pekari i slastičari“ iako ima mnogo intelektualaca i drugih struka.
O predstavljanju kulture, života i problema nacionalnih manjina da često putem medija, i o svakoj doznajemo indirektnim putem, te izravno sudjelujemo u njihovim životima.
‘Iliria’ tregon pasurinë e popullit shqiptar, kulturën dhe shkatërron stereotipat dhe paragjykimet rrëzoj
U nastavku Bilalli rekla je zašto je nazvala Klub albnskih žena Hrvatske – Kraljica Teuta.
– Udrugu sam nazvala imenom ‘Kraljica Teuta’ kako bi se vidio status žene još u 3. stoljeću pr. kr. u vrijeme albanskih predaka Ilira, na čelu s moćnom kraljicom Teutom, i usporedila sa statusom albanskih žena zadnjih dekada, gdje je njihov angažman bio nevidljiv. Međutim, nakon 90. godina, došlo je do takozvane erupcije, kada albanske žene osvajaju svjetske scene na raznim područjima. Posebno je vrijedno djelovanje skromne i tihe Svete Majke Tereze, koja je svojom humanošću u Kalkuti postigla poštivanj u cijelom svijetu. Treba istaknuti i da je prva žena u svijetu koja je doktorirala u 18. st., Elena Gjika (1828.-1888.), pjesnikinja, književnica i feministica, iz obitelji /Ghica/ albanskog podrijetla u Rumunjskoj. Bila je najistaknutija žena, diplomatkinja albanskog nacionalnog pitanja u europskim krugovima tijekom 19. stoljeća, inače bliska suradnica, albanskog nacionalnog heroja Skenderbega navela je.
–Uloga Albanki kroz povijest nije bila laka, prvenstveno je trebala sačuvati obitelj u vrlo teškim uvjetima. Njihovi muževi, braća, sinovi, često su radili i živjeli izvan zemlje, daleko od obitelji, zbog političkih i ekonomskih razloga, tako da je sve breme očuvanja obitelji, nacije, jezika i tradicije nosila albanska žena, od koje se rijetko čuo glas. Padom komunizma, otvaranjem granica u Albaniji 1990. i osamostaljenjem neovisne Republike Kosova, Albanke skreću pažnju na sebe, ostvarujući uspjeh na visokim razinama od politike do glazbe ,, gdje predsjednica Republike Kosova postaje žena, Atifete Jahjaga, zatim vrtoglavi uspjeh u pop-glazbi poznate svjetske zvijezde Rita Ora, Dua Lipa… Beba Rexha, koje su svoju karijeru počele kao izbjeglice s Kosova, Ispričala je Shenida Bilalli.
– ‘Iliria’ od prvog broja, na naslovnici postavlja najuspješnije albanske žene u svijetu i tako naglašava put emancipacije i doprinos albanskih žena kroz stoljeća.
O stavu reakcije urednica‘Ilirie’, navela je da s multikulturalnim gledištem i suzbija stereotipe, predrasude kroz tekstove, edukaciju i suradnju s ostalima.
-Često sam bila vođena motom ilirske kraljice Teute, koja je za vrijeme svoje vladavine pokazala hrabrost, ustrajnost, dostojanstvo, braneći svoje i poštujući i druge kulture. No, jakom antipropagandom Rima i silom, svrgnuli su ju s vlasti, ubili ju i proširili priču s puno prezira i neistine kao ženi. A ona je postala legenda albnskog naroda koja živi stoljećima. Ali pravi motiv, ići dalje, bile su izreke najpoznatije Albanke u svijetu, Majke Tereze – Agnese Gonxha Bojaxhiu, katoličke svetice i redovnice albanskoga podrijetla s Kosova koja je često govorila: „ Oni koji osuđuju ljude, nemaju ih vremena voljeti.“, „Oprosti, pomozi bližnjem i idi dalje.“ I tako, cijela ekipa ‘Ilirie’ išla je dalje u današnjem društvu punom predrasuda i stereotipa, posebno prema ženama ‘da ne mogu biti samostalne i odlučivati, boriti se za svoja prava i obitelji’, već da služe samo kao publika, što se događa u redovima naše zajednice. Kao urednica časopisa ‘Iliria’, zajedno s novinarima, djelujemo, surađujemo s ostalim nacionalnim manjinama i godinama pridonosimo skladu i zajedništvu koje je nužno za ‘normalni odnos i poštovanje drugih i drukčijih u vrijeme ratova i globalizacije’.
-Još jedan bitan razlog dvojezičnosti, prvenstveno da ne zaboravimo jezik i vrlo značajno u našoj redakciji ‘ Iliria’ rekla je Bilalli.Često se javljaju stručnjaci iz raznih ustanova, arheoloških muzeja i sličnih institucija s molbom i pitanjem kako smo došli do podataka o osobama. Tako da su naši članci često motiv,poveznica ili most spajanja raznih naroda i institucija. To je, dakle, put koji vodi do upoznavanja naše kulture, kulturne baštine, općenito i osoba iz naše manjine koje doprinose, ali i spajaju dvije ili više kultura.
– Unatoč periodičnomizlaženju časopisa ‘ILIRIA’, prati sverelevantne vijesti, iz Albnije, Kosova, Sjeverne Makedonije, pratimo put doseljenika i njihove priče i ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan nje. Hrvatska je prolazila i prolazi kroz tranziciju i sve što ide uz nju, a Albanci su dio tranzicije od priznavanja statusa njihovih država, pa do građana, kojima je Hrvatska pomogla kao izbjeglicama, u obrazovanju gotovo svih kadrova na Kosovu. Konstantno je podržavala i surađivala s albanskim i kosovskim institucijama i državama na putu u EU. Tu su albanski i kosovski migranti, pojedinci i grupe, koji se često nađu na granicama Hrvatske, bez dokumenata, koji su pošli u svijet, što je direktno utjecalo ne liberalizaciju viza kosovskih državljana.
O uređivačkoj politici i radu časopisa rekla je da ‘ILIRIA’
-Bavimo se aktualnim problemima i uvijek imamo ekskluzivne intervjue najutjecajnijih političara, čelnika triju država Hrvatske, Albanije i Kosova, i Sjevrne Makedonije i osoba iz svih sfera života strpljivo priprema materijale i reportaže o poznatim ljudima, političke obzore, o tradiciji, sve do tradicionalne albanske kuhinje. Za tako sadržajan i kvalitetan časopis od 40 stranica na dva jezika nemamo dovoljno financija, jer su tovećinom autorski prilozi, tako da redakcija često radi mnoge teme volonterski. Svi su novinari s visokim stručnim spremama, a da ne govorimo o izgledu “Ilirije”, koja godinama prima pohvale i skreće pozornost lijepim izgledom i dizajnom.
Na kraju izlaganja navela je da zasigurno ne bismo mogli puno toga postići, da nismo imali dugogodišnju, permanentnu financijsku podršku Vlade RH – Savjeta za nacionalne manjine RH, Grada Zagreba i mnogih institucija Hrvatske. Zahvaljujem im na tome!
– Makedonski glas jedini je makedonski časopis u Hrvatskoj. Izlazi šest puta godišnje u 800 primjeraka na 40 stranica u boji, a može se prelistati i na internetskoj stranici. List dostavljamo svim institucijama u Hrvatskoj u kojima ima interesa, od državnih ustanova do manjinskih vijeća, udruga i crkava, a mogu ga čitati svi – kaže Elizabeta Petrovska, zamjenica glavne urednice, koja je dodala da list naredne godine slavi 30 godina izlaženja.
– Sadržaj je na ćirilici i na makedonskom jer su nam bitni promocija jezika i očuvanje tradicije, a njegova funkcija je da zabilježi sve u vezi s Makedoncima u Hrvatskoj. Savjet za nacionalne manjine nas jako podržava, a donacije daju i pojedinci i firme, no od matične države na natječajima nikada nismo dobili pare uz objašnjenje da imaju druge prioritete. Ranije smo na lokalnim radio stanicama u Splitu i Zadru imali emisije, ali to je s vremenom zamrlo, iako nam je nužno. Asimilacija je velika, a naše udruge su sve starije, fale nam mladi koje ne zanima nostalgija. Svi traže pare, a kod nas su honorari jako mali. Urednica Milena Georgievska jedina je profesionalna novinarka, svi ostali smo amateri. No po nečemu smo posebni: ovo je čisto ženska redakcija i sve dopisnice su žene – zaključuje Petrovska.
I mađarska zajednica je specifična kada je riječ o medijima.
– Svi mediji imaju sjedište u medijskom centru u Bilju. Svi novinari moraju biti takoreći svestrani i sve znati jer ekipa od desetak ljudi uređuje tjednik Új magyar képes újság koji izlazi u 1.200 primjeraka, polusatnu TV emisiju Drávatáj koja se prikazuje jednom tjedno, dječji list Barkóca (Cicamaca) koji izlazi u 800 primjeraka šest puta godišnje, naučni časopis Rovátkák (Crtice) koji izlazi četiri puta godišnje, radio emisije na Radio Baranji, a godišnje izdajemo i više knjiga. Iako nam je sjedište u Bilju, rijetko smo tamo jer radimo po cijeloj Hrvatskoj, a prije nekoliko dana bili smo u Dubrovniku i tamo tražili mađarske relikvije – rekla nam je Mónika Molnár, jedna od autorica tjednika Új magyar képes újság i dodala da pripada ekipi svojevrsnih medijskih nindži jer imaju i prate društvene mreže.
– Većina nas vijesti i događaje prati na društvenim mrežama i to svim. Želimo biti u toku i privući pažnju mladih. Zato i radimo aktualne i zanimljive teme. A mladih ima jer nastavu mađarskog po modelu C uči preko 1.000 učenika, dok se nastava po modelu A održava u četiri osnovne i jednoj srednjoj školi. Imamo i vrtiće i Odsjek za mađarski jezik. U tome nam pomažu i dobri odnosi s Mađarskom, koja nam kao zajednici daje veliku podršku, kao i Hrvatska – zaključuje ona.
I srpska manjina, i to kroz prezentaciju društvenog magazina Srpskog demokratskog foruma ‘Nada’ koji izlazi kao podlistak Novosti. Kako je objasnila Tamara Opačić, urednica Nade, riječ je o magazinu prvenstveno namijenjenom ženama koji je u prvih godinu dan izlaženja napravio svojevrstan zaokret kako u manjinskom, tako i mainstream novinarstvu.
– Na taj put smo se odlučile jer su pripadnice manjinskih zajednica često izložene dvostrukoj diskriminaciji, onoj po rodnom i nacionalnom ključu. U dobrom dijelu medija vodeće uloge, one uredničke, kolumnističke i komentatorske, dodijeljene su muškarcima, pa Nada, u kojoj kolumnu i sportsku rubriku drže žene, predstavlja rijetku iznimku – rekla je Opačić.
– Romi imaju časopis Phralipen koji izlazi kvartalno, istoimeni portal i svoj radio. Kako časopis nije mogao primiti sve sadržaje, morali smo pokrenuti portal, a imamo i radio koji mjesečno proizvodi četiri tematske emisije s područja kulture, obrazovanja i informativnog programa. Naše teme nisu samo romske. Manjinske teme su puno šire i tiču se ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, dječjih prava i slično – rekla nam je urednica Maja Grubišić.
– Ljudi jako slabo poznaju Rome, između ostalog i zbog zatvorenosti njihovih naselja, zato i ne znaju o impresivnoj listi romskih znanstvenika, sportaša, kulturnjaka. Naš časopis izlazi na četiri jezika – hrvatskom, romskom, bajaškom i engleskom, po čemu smo jedinstveni u Evropi. Romska zajednica ima svoj stav o svemu što se događa – dodaje Grubišić.
Iako je ruska zajednica u Hrvatskoj malobrojna, izdaje više časopisa. Jedan od njih je dječji časopis Kolobok, nazvan po personificiranom kruhu iz jedne ruske bajke. On izlazi dva puta godišnje u 300 primjeraka i dijeli se u cijeloj Hrvatskoj, rekla nam urednica Tatjana Mikolaj, koja vodi i udrugu ruskog govornog područja Kalinka u Međimurju.
– Djeca generacijama uče ruski. Nastava se izvodi po modelu C u Splitu, Rijeci i Zagrebu. Na časovima je uvijek veselo, djeca vole učiti o ruskom jeziku i kulturi uz igru i bez stresa, a uz Ruse, ruski uče i Hrvati, Ukrajinci i Romi. Mislim da to neće omesti ni aktualna ratna situacija – smatra Mikolaj i dodaje da ruska zajednica izdaje i časopis Ruska riječ, koji se ranije zvao Ljetopis, a također ga financira Savjet.
Više časopisa izdaju i Slovenci i to zahvaljujući svojim kulturno-prosvjetnim društvima koje uz Savjet financira i Ured Vlade Republike Slovenije za Slovence u inozemstvu i svijetu. Časopisi izlaze kvartalno – Sopotja iz Rijeke ima nakladu od 1.500 primjeraka, Planika iz Splita 380 primjeraka, Novi odmev iz Zagreba 800, a Mavrica iz Pule 300. Uz njih izlaze i časopis Liburnijska priloga iz Lovrana s nakladom od 250 primjeraka i godišnji bilten Ajdov cvet iz Umaga. Svi oni prate rad slovenske zajednice u svojim sredinama, kulturno stvaralaštvo i vijesti iz Slovenije, uz aktualne komentare i rubrike stručne pomoći, kazala nam je urednica Novog odmeva Agata Klinar Medaković.
Mogli bismo ovdje ispričati još medijskih priča s obzirom na to da se na nedavno održanom okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu, u organizaciji Udruge SARUS i Zbora novinara medija nacionalnih manjina, okupio niz predstavnika manjinskih izdanja, uz zaključak da bi takvi skupovi trebali postati češći, a suradnja jača. Ili kako je rekla Katarina Todorcev Hlača, predsjednica SARUS-a i urednica Ruske riječi, svi rade novinarski posao s istim ciljem, dijele slične probleme i izazove, ali se većina dosad nije bolje upoznala.
– Želja nam je da razmotrimo različite mogućnosti suradnje i ojačamo rad Zbora koji djeluje pri HND-u, pa je događaj organiziran i povodom 20. obljetnice osnivanja Savjeta – rekla je Todorcev Hlača.
