Nora od Kelmendija – albanska plemkinja iz 17. stoljeća, koja je postala legenda zbog svoje ljepote i hrabrosti.

Poznata je i kao “Helena od Albanije, zbog svoje ljepote kažu da je izazvala veliki rat. Nazivaju je i albanskom Brünhilde, jer je i sama najvažnija ratnica u povijesti Albanije. Postoje dvije verzije legendarne Nore: obje završavaju tako što Nora ubija pašu iz osmanske vojske, koji je obećao da će Gorje pretvoriti u pepeo ako mu Nora ne postane žena.

Događaj se zbio oko 1637.,  dok se prema drugim izvorima tijekom sukoba plemena Kelmendi s Osmanlijama dogodio 1638. ili 1639.

Norin otac, plemeniti ratnik, želio je sina koji će mu pomoći u borbi protiv Osmanskog Carstva. Kad se Nora rodila, napustio ju je i dao u sirotište. Njegova sestra (Norina teta), znajući za bratove postupke, usvojila je Noru i odgojila ju kao sina. Norin otac, želio ju je obučiti i učiniti ratnicom, misleći da je to posvojeni sin njegove sestre, odlučio je obučiti  ga za ratnika, ne znajući da on obučava svoju kćer.

Kada je Nora odrasla, postala je najljepša Malsijina djevojka. Govorilo se da je lijepa kao planinska vila. Slava o njenoj ljepoti proširila se cijelom zemljom. Za nju je čuo paša koji je živio kod Skadra. Jednog dana, Nora je s roditeljima otišla u grad. Paša je izišao iz dvorca i  čim ju je  ugledao – zaljubio se u Noru.

Budući da je paša iz Bosne, koja ima sličnu tradiciju kao u Albaniji, paša se želio oženiti po albanskim običajima i zakonima Kanuna, što je značilo da će u Norinu kuću poslati čovjeka od povjerenja i zatražiti njezinu ruku. No, Norina obitelj odgovorila je da albanski Kanun ne dopušta djevojkama da se udaju za nealbance i muslimane.

Paša nije bio navikao na  odbijanja i u međuvremenu imao je veliki harem. Rekao je: “Ili će Nora postati moja žena, ili ću spaliti cijelu Malsiju i pretvoriti je u pepeo.” Paša je tada  s vojskom i opsjedao Malsiju. Nora je  bila ratnica, ali morala je  dokazati da je i mudra, a za to je morala spasiti Malsiju od uništenja i skovala je plan za ubojstvo  bosanskog paše.

Postoje dvije verzije događaja. U prvoj verziji tvrdi se da se  Nora udala za pašu bez dopuštenja svoje obitelji. Odjevena kao mlada, i ušla je u pašin šator. Paša, čim je ugledao Noru, pao je na koljena i počeo klanjati, vjerujući da je Nora pravi dar Uzvišenog Allaha za njegove usluge i zapovijeda svojim četama da se odmore i pripreme za povratak u Skadar. Vojnici su se veselili, bacili su oružje i počeli slaviti. Kad je sve utihnulo oko pašinog šatora, Nora je  izvadila bodež koji joj je otac darovao kao nasljedstvo mnogo naraštaja obitelji. Bodež je imao  čarobnu moć, jer nitko tko ga je držao u ruci niti je  umro od rana koje su mu nanijeli protivnici – Nora je napala pašu, u potiljak, i gušila ga, tako da nije mogao vikati i pao je na  perzijski tepih. U tom trenutku Nora ga  nije  udarala nožem, jer se Albanci tijekom  borbe  stide udariti nekoga tko ne stoji. Nora  je pobjegla, a Norina  vojska napada Osmanlije i privremeno ih osvaja. Paša je preživio rane, okupio je vojnike i protjerao Noru do kuće, gdje ga Nora ubija u dvoboju.

U drugoj verziji legende, Nora nije otišla u šator. Kad su se vojske borile, neki od Osmanlija  odvojili su se  od trupa vojske radi napada na sela. Nora je  vodila  vojsku od 300 žena protiv Osmanlija. Sukobljava se s pašom i ubija ga u dvoboju.

U obje verzije, Nora ubija pašu u dvoboju, a  njegovo ime je Vutsi paša iz Bosne.