U ritmu bijelih, slojevitih nabora, pod svjetlom reflektora i uz zvuke pjesme O moj Morea, fustanella je ponovno progovorila.
Treću godinu zaredom, u organizaciji Kraljice Teute, Dani Teute 2025. otvoreni su veličanstvenim nastupom plesne skupine Ilirë, u koreografiji Shenide Bilalli – snažnom posvetom albanskoj kulturnoj baštini, sjećanju na Albance i Albanke prognane iz Epira, te duhovnoj vezi s morem koje ih je odvelo prema Siciliji.

Ove godine pozornica je dobila novu, iznimnu dimenziju:
ulazak virtuoznog mladoh i talentiranog baletana JON-a, koji je svojom savršenom tehnikom, preciznim linijama tijela i umjetničkom snagom pokreta ispričao poglavlje povijesti koje se ne može izgovoriti riječima.
On nije samo plesao – on je pričao priču o fustaneli.

Svaki njegov korak, skok i okret otkrivao je ljepotu, težinu i snagu fustanelle – tog svetog odjevnog simbola koji stoljećima nosi povijest, ponos i bol jednog naroda. U njegovoj interpretaciji, fustanella više nije bila samo kostim, već krilo povijesti, zastava identiteta i plesna molitva za sve izgubljene domove.

U tom umjetničkom putovanju nije bio sam. Na pozornici, plesna skupina Ilirë bila je dah koji ga je pratio, ritam koji ga je nosio i srce koje ga je okruživalo. Zajedno su stvorili savršenu homogenizaciju emocija, u kojoj se klasični balet stopio s ilirskim ritmovima, elegancija s muževnošću, a tehnika s dušom.

Fustanela – simbol časti, identiteta i kulturnog pamćenja

Fustanela, tradicionalna muška narodna nošnja prepoznatljiva po bogato naboranoj bijeloj suknji, jedan je od najsnažnijih simbola albanske muške odjeće. Nosila se u središnjoj i južnoj Albaniji – u Labëriji, Skraparu, Gjirokastru i Himari – ali i među Arbëresima u Italiji, gdje je postala dio svečane odjeće na vjenčanjima i festivalima.

Korijeni fustanele sežu duboko u ilirsko doba, a arheološki nalazi iz Drača (Durrës) potvrđuju postojanje sličnih odjevnih predmeta još u 4. stoljeću. Tijekom stoljeća, fustanella je postala odora ratnika, simbol otpora i časti, ali i svečana odjeća za obrede, plesove i narodne svetkovine

Odlazak Albanaca s obala Epira – performans kao kolektivno sjećanje

Ovogodišnji performans Ilirki, pod nazivom „Fustanela – O moj Morea“, bio je više od koreografije – bio je živa slika povijesti. Kroz ritualni ples u fustanelama, plesači su utjelovili Albanke i Albance koji su, pod pritiskom povijesnih okolnosti, morali napustiti Epir i krenuti prema Siciliji.
Pjesma O moj Morea odzvanjala je kao zov zavičaja, a svaki korak bio je molitva za one koji su ostali i one koji su otišli.

Posebnu dubinu performansu dala je i intervencija inspirirana Edith Durham, britanskom istraživačicom i zaštitnicom albanske baštine, čiji su zapisi o albanskim ženama i običajima utkali dodatnu emotivnu dimenziju.
Njezin glas u tekstu i glazbi povezao je prošlost i sadašnjost, domovinu i iseljeništvo, žene i muškarce, pjesmu i tišinu.

Baletna fustanela – trenutak koji je zaustavio dah

Svečana večer Dana Kraljice Teute 2025. započela je solo nastupom plesača u fustaneli, koji je – uz baletsku preciznost i mušku snagu – izveo dirljivu interpretaciju odlaska i čežnje.
Publika je ostala bez daha. U tom trenutku, fustanella je postala živi simbol, most između prošlosti i sadašnjosti, između onih koji su otišli i onih koji pamte.

Fustanela živi

Fustanela živi – ne samo kao odjeća, već kao pokret, sjećanje i ponos.
Zahvaljujući plesnoj skupini Ilirë i Kraljici Teuti, ona ponovno pleše – za nas, za pretke, za buduće generacije.

Kraljica Teuta već dvadeset godina njeguje kulturnu baštinu albanskog naroda kroz kazalište, moderni i klasični balet.
Kroz plesne predstave i igrokaze, na suvremen i dojmljiv način prenosi povijest i značajne događaje mladim generacijama, ali i široj publici različitih kultura.