Fejzulah Ademi javno je demantirao navode iz knjige autora Branka Lazarevića, tvrdeći da sadržaj djela ne odgovara istinitim podacima i da je njegova obitelj time povrijeđena. U razgovoru za časopis Iliria (br. 33–34/2015) Ademi emotivno je opisao okolnosti zbog kojih je morao napustiti Kosovo i naglasio da nije napustio djecu iz vlastite volje, već zbog političkog progona i represije početkom 1990‑ih.

Fotografija: Obitelj Ademi, dolazak Fidana u Šibenik, 2007.

Ademi ističe da u knjizi nisu navedene ključne povijesne činjenice o stanju na Kosovu 1990. – ukidanje autonomije, velika srpska represija, štrajkovi rudara, privođenja i masovna otpuštanja – te da izostavljanje tih okolnosti iskrivljuje i njegovu osobnu sudbinu. Kroz suze je rekao da ga je najviše pogodilo stvaranje dojma da je napustio sina i četvero djece, dok je on, kako navodi, bio prisiljen bježati zbog opasnosti po život.

„Nisam ostavio dijete, morao sam bježati od Miloševićevog režima, kao i mnogi rudari iz Trepče 1989.–1990. koji su bili privođeni i završavali u zatvoru“, rekao je Ademi i podsjetio na svoj status hrvatskog branitelja iz 1991. te pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova, tražeći da se te činjenice poštuju pri prikazu njegove priče.

Ademi je naglasio da je u svim medijima jasno izjavio tko mu je pronašao sina te je ponovio: „Ja sam svugdje izjavio tko mi je našao sina i to je jedina istina : HRT  i novinaraka Shenida Bilalli i Muhamed Kashtanjeva, a ne Branko Lazarević i Arena.“ Time je želio razjasniti ranije nesporazume i potvrditi autentičnost informacija koje smatra vjerodostojnima.

Otac je rekao da ga je najviše pogodilo što knjiga stvara dojam da je napustio obitelj, dok su stvarne okolnosti – hapšenja, politički pritisci i masovna bježanja -izostavljene. Takvo izostavljanje, tvrdi, ne samo da narušava njegovu osobnu čast, nego i iskrivljuje povijesni kontekst patnje albanskog naroda tih godina.

Priča Fejzula Ademija podsjetnik je na važnost točnog i osjetljivog pristupa pri dokumentiranju sudbina ljudi pogođenih ratom i progonima; svaki propust u predstavljanju činjenica, kaže on, nanosi dodatnu bol obiteljima koje su već pretrpjele gubitke i traume.