Održan simpozij „Gdje su naši najmiliji i uloga nacionalnih manjina u Domovinskom ratu RH”
Pišu: Shenida Bilalli….
Na međunarodni Dan ljudskih prava, 10. prosinca 2021., u Novinarskom domu, u Zagrebu, održana je međunarodna kulturna manifestacija i znanstveni simpozij “Dani kraljice Teute 2021″ – „Gdje su naši najmiliji i doprinos nacionalnih manjina u RH“, u povodu sjećanja na nestale žrtve uz poruku „Pomozite nam pronaći naše najmilije”.
Okupili su se rodbina nestalih, civilni stradalnici Domovinskoga rata: političari, povjesničari, predstavnici hrvatskih i međunarodnih institucija, Grada Zagreba, Veleposlanstva SAD-a, pripadnici nacionalnih manjina u RH, umjetnici i ostali stručnjaci.
Međunarodni tematski događaj organizirali su Klub Albanskih žena Hrvatske „Kraljica Teuta“ uz potporu Savjeta za nacionalne manjine RH i Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih branitelja uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja RH.
U nazočnost brojnih visokih predstavnika vlasti i institucija, održano je 10 stručnih izlaganja istaknutih hrvatskih i međunarodnih izlagača: Darko Nekić – državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja, u ime Vlade RH i Tome Medveda, potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba voditeljica Odjela za skrb hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, Suzana Havelka Noršić, Ante Nazor – Hrvatski memorijalni dokumentacijski centar, Ivona Paltrinieri – ravnateljica Uprave za zatočene i nestale, Samira Kraić – ICMP Međunarodna komisija za nestale osobe, konzul veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, Cameron Scott Millard, Hrvatski Crveni križ – Nacionalni ured Službe traženja voditeljica Vesna Krivošić.
Shenida Bilalli, redateljica filma “Zid boli” i spota “Gdje su naši najmiliji”, i predsjednica “Kraljice Teute”, Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza Udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, te predstavnici albanske nacionalne manjine RH.
Svrha je ove regionalne manifestacije pokazati doprinos nacionalnih manjina tijekom Domovinskog rata u RH i potaknuti brže rješavanje nestalih hrvatskih branitelja, civila i pripadnika nacionalnih manjina RH, konstruktivnim dijalogom sudionika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije.
Program “Dani kraljice Teute 2021 – Gdje su naši najmiliji” – počeo je u jutarnjim satima polaganjem vijenaca kod spomenika „Glas hrvatske žrtve“ – “Zida boli”. Vijence su položile i zapalile svijeće, predsjednica “Kraljice Teute” i autorica filma “Zid boli” – Shenida Bilalli i predsjednica Saveza nestalih obitelji, Ljiljana Alvir. Izaslanstva “Kraljice Teute” i Saveza nestalih osoba RH također su položili vijenac i zapalili svijeće i kod Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatski branitelja iz Domovinskog rata.
Svečano otvaranje regionalnog i međunarodnog simpozija “Dani kraljice Teute 2021“ otvoren je u Novinarskom domu, u 19 sati, u dvorani u nazočnosti brojnih visokih predstavnika vlasti međunarodnih i hrvatskih institucija, gostiju s Kosova, Bosne i Hercegovine, Srbije, te predstavnika Udruga branitelja nacionalnih manjina RH.
Osim znanstvenog dijela, pripremljena su četiri scenska nastupa sadržajno povezana o nestaloj kraljici Teuti, kao vladarici, ratnici, prevarenoj ženi i performansa „Majka Tereza i siluete“ posvećena nestalim osobama u izvedbi plesne grupe “Ilirke”.
U filmskom djelu programa prikazani su inserti dokumentarnih filmova: “Bože daruj na mir”, “Zaustavite ratove”, “Ruže Hrvatske”, “Gdje su naši najmiliji“, snimanih tijekom Domovinskog rata, hrvatske akademske redateljice albanskog porijekla Shenide Bilalli, koja je na HRT-u 1991. sudjelovala u programu „Za slobodu“.
Dvorana simpozija bila je prilagođena posebnom rasvjetom, scenskom tematikom, sudionicima, izvođačima simpozija i umjetničkom nastupu plesne grupe “Ilirke”. Za realizaciju dojmljive rasvjete zaslužan je Studio Media.
. Nakon što su se sudionici i publika u tišini prisjetili žrtva prikazan je insert iz filma“ Zid boli“ – scena uplakane majke koja traži 7-godišnjeg sina.
Gostima skupa obratila se glavna inicijatorica ove manifestacije Shenida Bilalli, autorica mnogobrojnih nagrađenih filmova, koja je dala velik doprinos tijekom Domovinskog rata i istaknula se filmom o nestalima – ”Zid boli” na festivalu u Cannes, gdje je predstavljala Hrvatsku 1997. koji je privukao pažnju javnosti, političara i filmskih kritičara. Danas je predsjednica Kluba albanskih žena Hrvatske “Kraljica Teuta” i Međunarodnog kluba “Kraljica Teuta”, te glavna urednica dvojezičnog časopisa Iliria. Shenida Bilalli otkrila je nit koja spaja nestale i kraljicu Teutu.
– “Dane kraljice Teute 2021” posvetili smo nestalim osobama, koji imaju istu sudbinu kraljice Teute, za koju se ne zna punih 23 stoljeća. Bila je snažna kraljica Ilira, a u albanskom narodu legenda hrabrosti i ljepote. Međutim, Rimljani su ju prikazivali kroz drukčiju prizmu, kao nemoralnu ženu i piratkinju, iako je, imala svoju kraljevinu, novac i flote. Branila je svoju Iliriju i suprotstavila se Rimu. Prijevarom su ju svrgnuli s vlasti i stoljećima skrivaju pravu istinu gdje je nestala.
Upravo takva sudbina kraljice Teute veza je s nestalim osobama tijekom Miloševićeve agresije na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovini i na Kosovu, za koje se ne zna 30 godina. Međutim, danas za uspostavu dobrih odnosa susjednih država i ulaska u EU, najbitnije je pitanje pronalaženje tisuće nestalih osoba koje se ne rješava. Rješavaju se pojedinačni slučajevi.
Zato sam na ovaj skup pozvala sve međunarodne i hrvatske institucije, zajedno sa Ljiljanom Alvir, da sve institucije iz Srbije, koji nešto znaju pomognu obiteljima nestalih, koji umiru s velikom boli i tugom, jer nisu pronašli svoje najmilije.
U nastavku izlaganja, organizatorica Bilalli, navodi da je Hrvatska puno pomogla Albancima, i nju osobno prihvatila kad je bilo najteže.
– Drago mi je što sam bila među prvima koji su časno branili boje Hrvatske, zajedno sa 2896 albanskih dobrovoljaca. Među njima bilo je i generala, Rahim Ademi, Agim Ceku, Bekim Beriša – Abeja, Tom Kačinari i mnogi drugi.
Drugi razlog zašto smo organizirale ovaj događaj je to što su i dvije članica “Kraljice Teute” tražile i traže svoje najmilije. Jednu osobu smo pronašli, zahvaljujući reportaži koju sam snimila za HRT, o hrvatskom branitelju Fejzulu Ademiju, kojeg je Miloševićeva vlast na Kosovu, proglasila mrtvim. Njegov devetogodišnji sin Fidan Ademi pošao je u Hrvatsku, tražiti grob oca i gubi mu se svaki trag, punih 15 godina nije se znalo gdje je. Nakon reportaže na HRT-u dječak je pronađen u Turskoj. Međutim, u udruzi imamo još jednu članicu, Sevdiju Vitija koja ne zna 30 godina za supruga – pilota Hrvatske vojske, Sinana Vitija. Nestao je na aerodromu u Makedoniji. Zato molim sve institucije u Srbiji, neka pomognu gospođi Sevdiji pronaći supruga i neka pruže ruku obiteljima nestalih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu. Dopustimo mladim ljudima neka žive mirnim životom bez opterećenja prošlosti, jer oni plaćaju ceh tuđih djela i mračnih ideologija zbog kojih nemaju lijepu mladost, već su ograničeni nacionalizmom, šovinizmom i podjelama.
O nestalim osobama govorila je druga organizatorica skupa Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih branitelja. Prije 30 godina zbog agresije JNA i srpskih okupatora u Vukovaru izgubila je zaručnika, brata i bratića. Zaručnika je pronašla nakon 20 godina na Ovčari, a za nestalim i bratom i danas traga.
-Dan ljudskih prava, jako bitan dan za obitelji nestalih osoba branitelja civilnih žrtava rata i svih nestalih osoba, oduzeto im je osnovno ljudsko pravo. Pravo na život, pravo na identitet, a zločin traje 30 godina i traje sve do onog trenutka dok oni ne dobiju svoj identitet i svoje grobno mjesto. Zato smo mi s gospođom Shenidom Bilalli s kojom surađujemo uspješno dugo godina, spojili dvije teme koje su vrlo bliske. O hrvatskim braniteljima, među kojima je bio znatan broj pripadnika nacionalnih manjina koji su branili Hrvatsku. Međutim, znatan broj pripadnika nacionalnih manjina nalazi se među nestalima u RH. I to je ono što nas spaja, kada kažemo hrvatski branitelj, nikad ne kažemo hrvatski branitelj Hrvat, hrvatski branitelj Srbin, hrvatski branitelj Albanac. Hrvatski branitelj je hrvatski branitelj bez obzira na sve različitosti, a civilne žrtve rata su civilne žrtve Domovinskog rata.
Ovih dana na memorijalnom groblju u Vukovaru pokopan dječak od 17 godina, koji je kao maloljetni dragovoljac branio Vukovar, ubijen je bez milosti i pronađen u masivnoj grobnici. Zove se Jovan kršteno ime Josip, sahranjen je prije nekoliko dana identificiran. Također i jedno dijete od 9 mjeseci zadnji put je vidjela oca dok ju je otac držao u naručju, trčeći prema vukovarskog bolnici, da djetetu spasiti život, ubile su ga krhotine granata JNA, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masivnoj grobnici kod Dalja.
Danas je puno masovnih grobnica u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu i mi svi zajedno tražimo odgovor: gdje su grobnice, pokažite ih i poručujemo im, skinite teret s budućih generacija. Također, poručujem međunarodnoj zajednici i EU, da se uključe više, jer je Hrvatska njena članica. Pomozite i upalite jednu svjećicu svima onima da osvijetli put prema nestalima.
Nakon izlaganja s zamolbama za pronalazak nestalih, predstavljen je svjetliji dio programa plesni igrokaz “Vladavina Teute”, u izvedbi rimskog naratora u ulozi mladog talentiranog mladog glumca Antonija Agostinija i plesne skupine “Ilirke”, koje djeluju 18 godina unutar Kluba “Kraljice Teute”. Koreografiju potpisuje Shenida Bilalli uz vodstvo balerine Karoline Šuša. Plesni igrokaz dočarao je vladavinu kraljice Teute, u pratnji albanske glazbe „Baresha“, poznatog kosovskog skladatelja Redža Mulića, u izvedbi skupine Etno Clasicc i Shaqira Hotia s Kosova.
U radnom dijelu skupa prvi se obratio Darko Nekić, državni tajnik, potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, i naveo da je Ministarstvo sa zadovoljstvom prihvatilo poziv Shenide Bilalli i Ljiljane Alvir i sudjelovanje na ovom značajnom i bolnom događaju. Čestitao je organizatorima na angažmanu izabranoj temi i zahvalio je svim pripadnicima nacionalnih manjina koji su sudjelovali u obrani RH. Istaknuo je da je glavna zadaća Ministarstva branitelja čuvanje i sjećanje na Domovinski rat i obrane tijekom agresije na Hrvatsku, koja je nažalost završila s temom simpozija o zatočenim i nestalim osobama koje Hrvatska i dalje traži – 1802 nestalih. Ministarstvo sustavno radi na rješavanju sudbina zatočenih i nestalih, i to je glavna obaveza, kao pun angažman u traženju i masovnih grobnica i pojedinaca uz veliku suradnju s udrugama.
Potom se obratila izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba, Suzana Havelka Noršić, voditeljica Odjela za skrb hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji i u ime gradonačelnika Grada Zagreba, Tomislava Tomaševića, prenijela pozdrave organizatoricama i navela da su sa zadovoljstvom prihvatili sudjelovanje na skupu nacionalnih manjina u obrani RH, za koju smatraju da trebaju i dalje zajedno pridonositi rješavanju nestalih osoba i odavati počast svim palim herojima za demokratsku državu, uz nadu da će i ovaj skup doprinijeti rješavanju nestalih osoba.
Znanstvenom skupu obratio se i predstavnik Veleposlanstva SAD-a u RH, politički savjetnik Cameron Millard, koji je govorio o podršci američke vlade i pružanju pomoći. – SAD iskazuje žaljenje za nestalim osobama za kojima se traga niz godina, ali mi želimo pomoći u identifikaciji nestalih. Čudno je da i danas nakon toliko godina, raspravljamo o rješavanja njihovih sudbina. Nastavak u traženju nestalih osoba je opipljiv napredak i identifikacije posmrtnih ostatka tijela koja se vraćaju obiteljima. Sjedinjene Države imaju dugu povijest suradnje u ovoj regiji sa svim uključenim stranama.
Veleposlanstvo SAD-a zahvaljuje kolegama u Ministarstvu hrvatskih branitelja, koji su riješili pronalaženje posmrtnih ostataka iz II. svjetskog rata. Zemlje u regiji, uključujući i Hrvatsku, mogu podijeliti informacije o najboljim praksama i perspektivama, kako bi unaprijedile otkrivanje i identifikaciju ostatka, pritom nalazeći zajednički jezik i zajedničku suradnju gdje je to moguće. Rezultat sukoba, uvijek su nestali, stavljajući politiku po strani, fokus je isključivo na žrtvama i pružanju podrške njihovim obiteljima. Humanitarno pitanje je najučinkovitiji put za naprijed i treba ga slijediti, a svi se trebaju uključiti. SAD je spreman pomoći. Ovo je regija u kojoj se moraju pomiriti sve zemlje, jedni s drugima, smatramo da je ovo izuzetno važan način da sve regije krenu naprijed u bolju budućnost za ostale. Nadam se da ćemo i dalje surađivati sa svim organizacijama koji su zainteresirane za suradnju. Mi posebno cijenimo i poštujemo ulogu nacionalnih manjina i njihov doprinos kao ove vrijedne organizacije koje su večeras, potaknule pitanje nestalih. Posebno me raduje što su na ovom skupu prisutni kolege iz ICY-a, MP-a.
Nakon prvog radnog dijela simpozija i izlaganja cijenjenih sudionika, prikazani su fragmenti filma – “Bože daruj nam mir!“, snimljen za HRT-1996., koji je pokazao velik pokret majki “Bedem ljubavi” iz 1991. koje su izvlačile dječake iz kasarni JNA te poslale “Pismo srpskim majkama”.
Sljedeće izlaganje imao je prof. dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno- dokumentacijskog centra, koji se bavi dokumentacijom iz Domovinskog rata na znanstvenoj razini. Iznio je činjenice o doprinosu pripadnika nacionalnih manjina u Domovinskom ratu, koji su se iskazali ne samo kao branitelji nego su sudjelovali i na druge načine u stvaranju i obrani RH. Istaknuo je da je velik broj branitelja bio iz redova srpske nacionalne manjine, bošnjačke i albanske manjine, kao i ostalih manjina koji su branili Hrvatsku na svim razinama – od puške do saniteta. Osvanuvši se u drugom djelu teme simpozija, naveo je da jako bolna tužna potraga za nestalim osobama koje je civilizacijsko pitanje, a koje ni nakon 30 godina nije riješeno. Velik broj nestalih osoba se traži u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, nije jasno kako Beograd i dalje šuti iako postoji arhiv i odgovorni ljudi koji godinama ne odgovaraju na pitanje o nestalima, a glavni, uzrok stradanja je velikosrpska politika.
O detaljnom doprinosu nacionalnih manjina u Domovinskom ratu, svoje izlaganje predstavio je prof. dr. Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest, koji je predočio doprinos i strasdanje albanske nacionalne manjine za vrijeme Domovinskog rata u RH.
– U obrani Hrvatske Albanci su dali velik doprinos u redovima hrvatske policije i dobrovoljaca, te pružili veliku materijalnu i financijsku pomoć. Prema podacima 1991. službeno je registrirano 12.000 pripadnika albanske nacionalnosti, no ta brojka je bila mnogo veća zbog njihovog nereguliranog statusa. Na svim hrvatskim ratištima sudjelovalo je 2832 albanskih branitelja iz Hrvatske vojske – od Vukovara do Dubrovnika, a tijekom oslobađanja prve vojarne JNA u Zagrebu sudjelovao je Tom Kačinari.
JNA je 1991. napustilo 9000 ročnih vojnika albanske nacionalnosti, mnogi su otišli u treće zemlje, a ostali su se priklonili Hrvatskoj vojsci i policiji. Treba naglasiti da su i drugi Albanci, zanatlije i pekari, tijekom rata pomagali puno, a kao i ostali koji su bili su u svim strukturama i dali velik doprinos obrani Republike Hrvatske.
Znanstveni simpozij obogaćen je kulturno-umjetničkim programom ponovno je nastupila plesna skupina lijepih djevojaka i mladića plesne grupe “Ilirki”, predvođene glumcem, rimskim naratorom Antonijem Agostinijem, igrokazom – “Teuta ratnica”, dočarali sudbonosne trenutke kraljice Teute – kao ratnice koja se borila za opstanak Ilirije, protiv snažnog Rima i Grčke, kao što su se borili dragovoljci braneći Hrvatsku. Ujedno, simbolizirao je i borbu obitelji nestalih koji se godinama bore s raznim preprekama tijekom traženja. Igrana scena realizirana je uz glazbenu pratnju “Fortuna”, njemačkog skladatelja Carla Orffa – “Carmina Burana”.
Znanstveni skup nastavljen je prikazom realnog stanja o nestalima, koje su iznijele Ivona Paltrinieri – ravnateljica Uprave za zatočene i nestale i Ana Filko. Ana Filko govorila je o traženju nestalih osoba tijekom srpske agresije na Hrvatsku 1991. Evidentirano je 18.000, Republika Hrvatska odmah je pošla u potragu za nestalima. Formirali su dvije komisije za nestale i zatočene, objedinjene u jednu komisiju 1995. Tijekom 1996. bila je zadnja razmjena i oslobođeno je 7815 zatočenika, a primarna aktivnost postala je potraga za nestalima. Rasprostranjenost masovnih grobnica najbolji je pokazatelj agresije koju je pretrpjela Hrvatska. Prve masovne grobnice nastale su 1991. u Podunavlju i Banovini. I dalje se traga za 1852 osobe. Poteškoća pri dehumanizaciji osoba je glavna karakteristika masovnih grobnica, i nakon 30 godina agresije problem je pronalaženja. U masovnoj grobnici u Bogdanovcima pronađeni su pripadnici albanske nacionalne manjine RH, 16 osoba, a otkrivena je 2002. Nakon izlaganja, prikazan je insert iz filma „Bože daruj nam mir“
Ivona Paltrinieri – ravnateljica Uprave za zatočene i nestale govorila je o hrvatskome modelu traženja nestalih osoba. – Od 1991. godine, Uprava razvija “Hrvatski model traženja nestalih osoba”, ima pozitivna iskustva s međunarodnim organizacijama, uvažavajući iskustva, kao i geopolitičke, kulturološke i ostale osobitosti Republike Hrvatske. Hrvatski model nije primjenjiv samo u situacijama oružanih sukoba, nego i u svim drugim slučajevima.
Ovaj model koordinira sa svima koji rade na utvrđivanju sudbine nestalih osoba: evidentiranje, prikupljanje spoznaja o nestalima, lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica, ekshumacije masovnih i pojedinačnih grobnica, identifikacije posmrtnih ostataka, pokop identificiranih žrtava. Uz velik trud i napor 2021 je pronađena masovna grobnica sa 11 osoba.
– Najbitnije su točne informacije, surađujemo s policijom i obavještajnim sustavom, molimo sve koji imaju informaciju neka dojave putem naše anonimne linije. Opremili smo se laboratorijem koji nam pomaže u identifikaciji posmrtnih ostataka.
Uspostavljena je bilateralna suradnja za zatočene i nestale s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom. S Republikom Kosovom nemamo potpisani sporazum. Kosovska strana je izrazila želju da surađujemo, ta će se suradnja bazirati na tehničkoj strani. Međunarodne organizacije pomogle su da dođemo do ostataka identificiranih osoba programom UNDP-a, kao i uskom suradnjom s obiteljima nestalih.
Samira Kraić – ICMP, zamjenica šefa programa za zapadni Balkan – međunarodne komisije za nestale, zahvalila je organizatoricama što može govoriti o nestalim osobama i o njihovom angažmanu ICMP-a, koja je osnovana na ideju predsjednika SAD-a, Billa Clintona.
– Međunarodna komisija osnovana je 1996. godine u Sarajevu, iste godine kada je snimljen film “Zid boli”, autorice Shenide Bilalli, postavili su most između obitelji koji traže svoje najmilije na prostoru bivše jugoslavenske države.
– Uspostavilo se da je oko 40 tisuća nestalih osoba s područja bivše Jugoslavije. ICMP je proširio svoje djelovanje na održavanju državnih struktura, s ciljem da te države preuzmu odgovornost, zaštite svoje građane i da im pruži odgovor.
Po krivičnim zakonima, svako pronađeno grobno mjesto tretirano je kao mjesto zločina. Prikupili smo dokaze i predali obiteljima nestalih, a nakon ekshumacije kao dokaz predali velik broj ratnih zločina, ne samo pred međunarodnim sudom, već i pred domaćem pravosuđem.
Od 1996. godine surađujemo s Hrvatskom i dodijelili smo velike donacije i stručnu pomoć skupinama žrtava, laboratorije i analizu DNK, edukacije i ostalo.
– Do sada je pronađeno je 70 posto nestalih i kroz zajednički projekt identifikacije u suradnji s Hrvatskom, koja također prikuplja referentne uzorke, i kada se poklope, onda naši forenzičari nalaze podudarnost i izvodi se na osnovi DNK identifikacija. Do sada samo kroz taj projekt riješili 667 slučajeva.
Najbitnija je suradnja obitelji koje su spremne surađivati preko granice zbog svojih najmilijih. A odgovori se uvijek nalaze izvan ovih zemalja gdje se događa.
U nastavku programa prikazana je filmska ispovjedna priča – insert iz filma “Zid boli”, majka Šoljić, koja je izgubila četiri sina i zeta tijekom Domovinskog rata.
Među sudionicima programa nalazila se jedna draga osobu kao predstavnica nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, koja se bori u ime majki, žena, kćeri i godinama traže najmilije, ali i sama je kao majka nestalog sina i supruga. Ona je majka iz Srebrenice, grada u kojem je u ljeto 1995. počinjen genocid nad bošnjačkim muškarcima i dječacima od 13 do 77 godina, u kojemu je ubijeno 8372 muškarca. Danas u Srebrenici postoji samo aleja groblja. Mnoge od tih majki umiru iz dana u dan, a da većina od njih nisu uspjele ukopati posmrtne ostatke djece, muževa, braće…
Munira Subašić, predsjednica udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa, zahvalila je organizatoricama koje su priredili sjećanja na nestale, i to na Dan međunarodnih ljudskih prava. Navodeći da pravo i pravda nisu isto, prošlo je 26 godina, a majke iz Srebrenice i dalje tragaju za istinom i traže pravdu. Poželjela je svim majkama gdje god pripadale, da pronađu kosti svojih sinova i ukopaju ih, te stave obilježje.
Munira je rekla: – Ako čovjek ne nađe svoje, ne ukopa ih i ne stavi obilježje, ne mogu nikad ni dokazati da su imale nekog svog. Koliko god je razlika između živog i mrtvog, veća je razlika između mrtvog i nestalog. Svatko ima pravo na dostojanstvenu smrt i da se zabilježi da je postojao.
– Zato, mi majke koje smo izgubile djecu, iznijele smo najveći teret na svojim leđima, to govorim u ime majki, supruga, kćeri, sestara i svih žena koje su uspjele dokazati da je počinjen genocid u Srebrenici – rekla je Munira.
– Svjedočimo u Haagu na sudovima i nas nije povukla mržnja i osveta. Shvatile smo da su sve majke, majke bez obzira kako se zvale, kome pripadale, Srpkinje, Hrvatice, Bošnjakinje, Albanke, Romkinje, one su samo majke. I svaki čovjek koji uvrijedi jednu majku, neka zna da je uvrijedio svoju majku.
„ Majke iz Srebrenice“ uspjele smo kroz razne presude dokazati da je počinjen genocid u Srebrenici, uspjele smo na mjestu zločina izgraditi Memorijalni centar, gdje dolazi tisuće ljudi, gdje su ukopani ostaci naših najmilijih i koji ne mogu reći – “To je prošlost”.
Moramo se sjećati, jer je 1995. godine u Bosni i Hercegovini 5500 djece ostalo bez oba ili jednog roditelja. Djeca koja su se rodila nakon smrti svoga oca, nemaju ni fotografiju, ali mi smo majke uspjele odgojiti djecu bez mržnje i osvete. Mnoga su djeca iz BiH gledala kako im odvode oca, ubijaju brata, kako im siluju majku, ali oni nemaju mržnje u sebi, dok na drugoj strani onih koji su počinili genocid njihova djeca još uvijek žive u lažima. Ne znaju pravu istinu.
Mi se i dalje borimo pronaći kosti svojih najmilijih i da zločinci iziđu pred lice pravde. Moj sin nije nestao, netko zna tko ga je odveo iz Potočara. Znam da jedan biznismen iz Srbije mirno spava, a na duši nosi mog sina kojeg sam ukopala u Potočarima 2013. godine. Našli su dvije male kosti, ali ipak sam zadovoljna, imam njegovu nadgrobnu ploču i razgovaram s njim. Ali – što će majka koja ne nađe niti jednu kost, nema grobnog natpisa i ne može dokazati da je ikad imala sina.
Kad smo rađale djecu, rađale smo ih s rukama, nogama glavom, a sad imamo po jednu ili dvije njihove kosti. To su zločinci učinili kako bi skrili svaki trag u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, i još nisu kažnjeni, ali ljudi koji išta znaju mogu pomoći da se oni kazne kroz sudstvo i tužilaštvo.
Večeras se osjećam jako lijepo ovdje jer imamo mlade, one koji su organizirali ovaj događaj i neka nastave ovaj put. Ali u Srebrenici je preselilo 552 majki u bolji svijet, ali nisu pronašle nijednu kost. Zato molim sve političare, novinare, dobre ljude ako znaju za neko mjesto – javite, pomozite da jedna majka mirno umre. Moge organizacija pomogle su nam ali najviše je učinila ITP. Radili su s našim obiteljima, pronašli su kosti, doznali smo im imena prezimena. U Potočarima imamo ukopano 6554 svojih najbližih. Jako je bitno kad nekog ukopamo s imenom i prezimenom i nije bitno hoćemo li ih ukopati s jednom ili dvije kosti, jer duša odlazi tamo gdje je zaslužio – tužno je završila Munira svoju potresnu priču.
PREVARENA TEUTA – NESTANAK
Nakon ove uistinu teške priče drage gošće Munire iz Srebrenice redateljica i koreografkinja igrokaza Shenida Bilalli pokazala je nestanak Teute koji se ponavlja kroz sudbine mnogih žrtava tijekom rata.
Na sceni pojavila se prevarena Teuta sa svojom pratnjom uz pjesmu “Baresha”, u izvedbi Nexhmije Pagaruša. Uz udaranje snažnih bubnjeva na scenu su došli rimski vojnici i narator, koji je ispričao što se dogodilo Teuti nakon izdaje čovjeka kojeg je voljela, zapovjednika Ilirske mornarice Demetra Hvaranina. Rimljani su Teutu prisilili da se odrekne prijestolja i došli u Risan s namjerom da joj se osvete. Kažu da se ponosna Teuta prije dolaska rimskih legionara, bacila niz stijene, a po drugom predanju Teutu su uhvatili, ponižavali, silovali, ubili i bacili niz stijene i do danas ne zna se gdje je njen grob kao ni smrt mnogih nestalih mladića i djevojka koji su tijekom rata nestali u Hrvatskoj Bosni i Hercegovini i Kosovu.
Iz Prištine se trebao javiti i prenijeti iskustvo s Kosova o pitanju nestalih osoba dr. Haki Kasumi, povjesničar i predsjednik Koordinacijskog vijeća udruga obitelji nestalih osoba na Kosovu tijekom rata, 1998-99. Procjenjuje se da je više od 1700 ljudi, Albanaca, nestalo u ratu na Kosovu. No, zbog vidnih tehničkih poteškoća nije se uspio spojiti on line i ispričati istinu o Kosovu.
Program je nastavljen uz prisjećanje filmskog inserta iz filma „4 priče i jedan rat” – hrvatske majke koja je prešla sve iskopine u Hrvatskoj kako bi našla svoje dijete. Štefica Krstić našla je lubanju svoga sina s kostima izumrle stoke.
“ILIRKE” – MAJKA TEREZA
Ovo tužno druženje uz priče, znanstveno izlaganje, “Dani kraljice Teute 2021” nastavila se performansom „Majka Tereza i siluete nestalih“ plesne skupine “Ilirke” uz himnu Majke Tereze, skladatelja Lorenca Antonija, a izvela ju je najpoznatija albanska operna pjevačica Inva Mulja, u koreografiji Shenide Bilalli. Ples je posvećen obiteljima nestalih . Umjetnički program ispunjen je i poetskim nastupom poznate hrvatske glumice Kostadinke Velkovske, u ulozi velike humanistice i dobitnice Nobelove nagrade Majke Tereze, najpoznatije Albanke na svijetu koja je poslala “Poruku”.
” Nisam sigurna kakvo će točno izgledati nebo, kada budemo umirali i kada dođe vrijeme da nam Bog presudi i pita: “Koliko smo dobrih stvari učinili u životu? Već, koliko smo ljubavi uložili prema svojim bližnjima bolesnim i nemoćnima…“ Majka Tereza
DODIJELJENA JE I NAGRADA “KRALJICA TEUTA” KOSTADINKI VELKOVSKOJ
“Kraljica Teuta” 18. godina tradicionalno dodjeljuje i nagradu „Kraljica Teuta“ najuspješnijim ženama godine. Nagradu za 2021. Dodiječjena je Kostadinki Velkovskoj, poznatoj hrvatskoj glumici iz makedonske nacionalne manjine, za velik doprinos nacionalnih manjina i integraciji žena u Hrvatskoj.
Događaj je završio prikazivanjem videospota porukom simpozija “Gdje su naši najmiliji”, redateljice i scenaristice Shenide Bilalli, koji je simbol udruga u traženju svojih najmilijih – Saveza nestalih u Hrvatskoj. Autor glazbe Tonči Huljić, izvođač je Maksim Mrvica, a u spotu su članovi obitelji nestalih hrvatskih branitelja.
