Na 20. obljetnici Dana Kraljice Teute 2025., plesna skupina Ilire još je jednom potvrdila svoju nezamjenjivu ulogu u očuvanju albanskog identiteta i povijesnog pamćenja kroz pokret, glazbu i kostim. Njihova izvedba nije bila samo koreografija — bila je ritual sjećanja, posveta ženama koje su oblikovale kolektivnu svijest albanskog naroda.

Večer je započela premijerom performansa posvećenog Edith Durham, britanskoj humanistici i neumornoj zagovornici albanske stvari. Koreografija na glazbu Paradis bila je ispunjena svjetlom, zahvalnošću i tihom snagom — svaki pokret bio je šapat zahvalnosti ženi koja je vidjela i čula ono što su drugi odlučili ignorirati.

Slijedila je interpretacija pjesme „O moj Morea“, najstarije albanske pjesme koja svjedoči o iseljavanju Albanaca iz Moreje u Siciliju prije više od 600 godina. U koreografiji Ilira, ta povijesna rana pretvorila se u pokret ispunjen boli, dostojanstvom i nadom. Atmosfera u dvorani bila je gotovo sakralna — publika je disala zajedno s plesačicama, dok su kostimi u bijelim, crnim i zlatnim tonovima naglašavali osjećaj gubitka i duhovne snage.

U središnjem dijelu večeri, Ilire su izvele ples fustanelle, snažan i ritmičan, koji je izazvao veliko oduševljenje publike. Bio je to trenutak kolektivnog ponosa, gdje su koraci postali most između generacija.

Drugi performans donio je snažan simbolički trenutak: dolazak Kraljice Teute na prijestolje, uz poznatu albansku pjesmu „Baresha“. U koreografiji oblikovanoj s osjećajem i veličanstvenošću, Ilire su otvorile put Teuti — snažnoj i lijepoj ženi, figuri koja utjelovljuje ponos, odlučnost i eleganciju naše baštine.

Kostimografija je pratila dramaturgiju večeri: od nježnih svijetloplavih tonova koji su donosili mir i duhovnost, do vatreno crvenih kostima s metalnim elementima, u kojima su plesačice utjelovile Teutu kao ratnicu — njezinu snagu, odlučnost i hrabrost. Ovaj trenutak kulminirao je moćnom koreografijom Shenide Bilalli, u kojoj su se Ilire prikazale u svom najboljem svjetlu, potvrđujući snagu, profesionalnost i umjetnost pokreta koju bi mnogi poželjeli dosegnuti.

Završni čin — „Izdana Teuta“ — donio je boje mora, tišine i boli, simbolizirajući izdaju, ali i postojanost žene koja ne nestaje, nego se preobražava.

Plesna skupina Ilire upravo je to — prepoznatljiv znak i srce ovog događaja, zbog kojeg se vjerna publika iz godine u godinu vraća na Dane Kraljice Teute, tražeći u njihovom plesu ono što se riječima ne može izreći.