sa istraživačem
Intervju realizirala: Shenida Bilalli
U ovom posebnom broju, časopis ILIRIA donosi opsežan intervju sa istraživačem Adrianom Prognijem, autorom historiografske knjige „TEUTA – Kraljica Mora“. U knjizi „Teuta – Kraljica Mora“ lik Teute ne prikazuje se samo kao legendarna figura obavijena romantičnim mitovima, već kao stvarna vladarica ilirske države koja je u 3. stoljeću pr. Kr. dosegla vrhunac svoje moći na Jadranu.
Ovo djelo nije samo povijesna pripovijest, već veliki znanstveni projekt i akademsko‑historiografski dokumentarac u pisanom obliku, utemeljen na 156 referenci antičkih i modernih autora.
Progni argumentira da Teuta nije bila samo ilirska vladarica, nego prva arhitektica morskog ekonomskog sustava u Europi, preteča merkantilizma, protekcionizma i financijskog suvereniteta. Prema njegovim riječima, Ilirija pod Teutom bila je sofisticirana ekonomska sila koja je izazvala mediteranske monopole i stvorila prvi model kontinentalnog pomorskog kapitalizma.
U ovom djelu Teuta se prikazuje kao nasljednica državotvornog projekta kralja Agrona i kao nastavljačica politike širenja i pomorske kontrole Ardijejske kraljevine. Ona se ne tretira samo kao „kraljica koja je ratovala s Rimom“, već kao dio mnogo šire državne strukture koja je izgradila flotu, institucije, političke centre i sustav utjecaja koji se protezao na velikom dijelu Jadrana.
Jedna od najistaknutijih značajki ovog pristupa jest nastojanje da se Teutina figura oslobodi stereotipa koje su oblikovali rimski izvori. Knjiga poziva čitatelja da kritički preispita tradicionalnu naraciju koja je prikazuje prvenstveno kao gusarku koja je izazvala Rim. Umjesto toga, njezini postupci analiziraju se u kontekstu strateških interesa ardijejske države i neizbježnog sukoba između regionalne sile u usponu i Rimske Republike koja se širila prema Balkanu.
Iz ovog kuta gledanja, Teuta se pojavljuje kao simbol političkog otpora Ilirije rimskom prodoru, ali istodobno i kao složena povijesna figura s odlukama, savezima, pogreškama i stvarnim ograničenjima. Njezin poraz ne prikazuje se kao osobni neuspjeh, već kao dio neravnopravnog sukoba između ilirske kraljevine i najveće vojne sile koja se tada uzdizala na Mediteranu.
Na kraju, čitatelj ostaje s dojmom da Teuta nije bila samo ilirska kraljica, nego jedna od najvažnijih političkih figura antičkog Jadrana – vladarica pod kojom se ardijejska država našla u središtu jednog od najpresudnijih sukoba rane povijesti Balkana. Knjiga je vraća iz margina povijesti na njezinu glavnu pozornicu.
BIOGRAFIJA
Adrian Progni rođen je u Bajram Curriju 1967. godine, u obitelji u kojoj su povijest i kultura bile dio svakodnevice. Njegov otac, Dodë Progni, poznati povjesničar, suosnivač Povijesnog muzeja u Tropoji i autor brojnih povijesnih dokumentacija i knjiga, imao je presudan utjecaj na Adrianovo intelektualno formiranje. Kao predani povjesničar i domoljub, Dodë Progni poticao je kod sina interes za povijest Ilirije, antičke figure i albansku povijesnu baštinu.
„Otac me naučio da povijest nije prošlost – ona je odgovornost. A ja sam tu odgovornost najprije pronašao u Teuti“, kaže Progni.
Odrastao među knjigama, dokumentima i muzejskim artefaktima, Adrian se prirodno usmjerio prema povijesnom istraživanju. Postao je neovisni istraživač, autor knjiga i esejist, fokusiran na zaboravljene figure albanske povijesti. Njegov rad spaja znanstveno istraživanje i književni izraz, stvarajući poseban stil koji čitatelja približava drevnim epohama.
„Ilirija me privukla jer je to snažan, tih i pogrešno interpretiran svijet. Teuta je bila moj ulaz u njega“, ističe on.
Danas se Adrian Progni smatra jednim od novih autora koji nastoje vratiti u središte pozornosti figure albanske antike – s ozbiljnošću, strašću i modernim pristupom.
.
INTERVJU
ILIRIA: Kako vam je došla ideja da pišete o Teuti?
Adrian Progni: Ideja za ovu knjigu oblikovala se postupno, kao unutarnja potreba i osjećaj odgovornosti prema našoj povijesnoj baštini. Dugo sam osjećao da je lik Teute ostao pogrešno interpretiran i predrasudno prikazan od strane rimskih antičkih povjesničara, koji su bili jednostrani zbog ilirsko‑rimskih ratova. Ona još uvijek nije zauzela mjesto koje joj pripada u mediteranskoj povijesti , ne kao romantična figura, nego kao važna državna liderica, strateginja i reformatorica ardijejske države. Moja knjiga nastala je upravo iz želje da joj vratim taj izgubljeni dignitet kroz hladnu, strogo znanstvenu analizu.
ILIRIA: Je li na tu odluku utjecao neki roman ili književno djelo?
Adrian Progni: Ne, odluka nije proizašla iz utjecaja nekog romana ili književnog djela. Naprotiv, ona proizlazi iz mog dugogodišnjeg interesa za ilirsku povijest, antičke izvore i način na koji su te figure obrađene u historiografiji. Iako sam upoznat s književnim djelima o Teuti, moj cilj nije bio stvaranje umjetničke interpretacije, nego približavanje povijesnoj Teuti kroz antičke izvore i kritičku znanstvenu analizu. Knjiga nije inspirirana povijesnim romanom, već potrebom da se ova figura vrati u središte pozornosti kroz strogo historiografsku perspektivu.
ILIRIA: Izjavili ste da je odluka utemeljena na povijesnim argumentima, znanstvenim studijama i dokumentarnim izvorima. Koji su konkretno ti izvori? Koja djela i koji autori?
Adrian Progni: Da, knjiga se oslanja na široku bazu izvora i historiografije. Prije svega, korišteni su antički autori koji čine temelj svakog istraživanja o Teuti i Ardijejskoj kraljevini, poput Polibija, Apijana, Kasija Diona, Plinija Starijeg, Strabona, Livija i drugih antičkih pisaca koji obrađuju Iliriju i njezine odnose s Rimom.
Uz njih, oslonio sam se na studije modernih povjesničara i albanologa koji su dali važan doprinos istraživanju Ilira i mediteranskog svijeta 3.–2. stoljeća pr. Kr., među kojima mogu spomenuti Johna J. Wilkesa, Pierrea Cabanesa, Fanulu Papazoglu, Nicholasa Hammonda, Danijela Džina, Marjetu Šašel Kos, Arthura Ecksteina, Neritana Ceku, Hasana Ceku, Selima Islamija i druge istraživače ovog područja.
ILIRIA: Važno mjesto zauzimaju i arheološka istraživanja…?
Adrian Progni: Numizmatika i najnovija istraživanja ilirskih centara poput Rizona, Skadra i prostora Ardijejske kraljevine, koja su pomogla u rekonstruiranju povijesnog konteksta u kojem je djelovala Teuta. Zbog ograničenog prostora ne mogu ovdje navesti svu korištenu literaturu, ali knjiga se temelji na 156 izvora i znanstvenih studija, dok je cjelovita bibliografija prikazana na kraju djela za svakoga tko želi provjeriti ili produbiti istraživanje.
ILIRIA: Je li na vaš rad utjecao neki roman ili djelo, uključujući i ona Mire Meksi?
Adrian Progni: Što se tiče romana Mire Meksi, moram vrlo iskreno pojasniti da on nije poslužio nimalo kao polazište ili poticaj za moj rad. Naprotiv, taj sam roman ranije javno kritizirao zbog njegova pristupa. Moja knjiga i knjiga gospođe Meksi pripadaju dvama potpuno različitim svjetovima koji se nigdje ne dodiruju: njezino je djelo književna fikcija, dok je moje djelo stroga znanstvena monografija, izgrađena na temelju 156 ujedinjenih referenci iz antičkih primarnih izvora i najrelevantnije međunarodne historiografije.
ILIRIA: Po vašem sudu, riskira li roman iskrivljavanje povijesne stvarnosti?
Adrian Progni: Da, roman riskira iskrivljavanje povijesne stvarnosti time što likovima pripisuje elemente i ponašanja koja ne odgovaraju 3. stoljeću pr. Kr. Kada se piše o takvim figurama, autorova sloboda mora poštovati dokumentiranu istinu kako ne bi dezinformirala čitatelja. Moja motivacija proizlazi isključivo iz želje da ponudim ozbiljnu i znanstvenu studiju, izvan književnih mitova.
Na primjer, u romanu Mire Meksi, Teuta se lišava svojeg političkog dostojanstva i svodi s moćne državotvorke na subjekt emocionalnih kriza i sentimentalnih očaja, prilagođenih zahtjevima tržišta. U mojoj knjizi ona se prikazuje kao stvarna, kompleksna i pragmatična vladarica ardijejske države, koja je vodila s jasnom političkom i strateškom sviješću u antičkom Jadranu, uzdignuta kao simbol institucionalnog i geopolitičkog otpora Ilirije.
ILIRIA: Kako nastaje odluka da se piše o jednoj povijesnoj figuri?
Adrian Progni: To je i osobni izbor. Uvjetovan je onim što te intelektualno privlači i poziva kao istraživača. Osobno, kroz cijelu povijest antike uvijek su me fascinirale određene snažne figure: kralj Agron i kralj Glauk, likovi poput Cynnane (kćeri Audate i Filipa II.), Tania (Mania) iz Dardanije Helesponta, i naravno, Teuta – prije svih. Moja knjiga proizlazi upravo iz te dugogodišnje sklonosti i iz želje da ova osobnost osvijetlim kroz činjenice i dokumente, dajući joj mjesto koje zaslužuje u povijesti.
ILIRIA: U svom radu navodite da je povijest Teute napisao Rim. Zašto je to toliko važno za interpretaciju njezina lika?
Adrian Progni: Zato što Rim nije bio samo vojni protivnik, nego i sila koja je kontrolirala povijesnu naraciju. Etiketiranje Teute kao “gusarke” bilo je političko oruđe za delegitimiranje sile koja je izazivala trgovačke monopole Senata, jer je Rim nazivao piratstvom svaki čin koji je dirao njegove ekonomske interese. U stvarnosti, Teuta je izgradila sofisticirani ekonomski sustav temeljen na carinskim taksama, trgovačkom licenciranju i kontroli pomorskih ruta — elementima koji se danas smatraju temeljem merkantilizma. Ona je prva shvatila da se moć države gradi na kontroli trgovine, kapitala i protoka robe.
ILIRIA: U svom tekstu Teutinu izjavu nazivate prvom obranom privatnog pomorskog poduzetništva u Europi. Zašto je ta izjava toliko važna?
Adrian Progni: Njezina poznata izjava, koju prenosi Polibije, predstavlja temeljni trenutak europske ekonomske povijesti:
„Nije običaj ilirskih kraljeva sprječavati svoje podanike da ostvaruju dobitak na moru.“
To je prva dokumentirana obrana slobode privatnog pomorskog poduzetništva. Teuta je shvatila da se bogatstvo ne gradi samo krunom, nego i pojedincem. Ona je legitimirala privatnu dobit kao motor državne moći — koncept koji će Europa prihvatiti tek mnogo stoljeća kasnije. U njezinu vizionarskom konceptu, more nije bilo samo prostor sukoba, nego prostor profita, inovacije i kapitalizacije.
ILIRIA: Vaš rad sustav Teute opisuje kao “Ardijejsku talasokraciju”. Kako je taj sustav funkcionirao?
Adrian Progni: Ardijejska talasokracija bila je prvi organizirani sustav pomorske kontrole u Europi. Svaki brod koji bi ušao u ilirske vode plaćao je taksu prolaza i sigurnosti. Država je zauzvrat jamčila zaštitu ili nesmetanu plovidbu. Tko bi odbio, njegova bi se roba smatrala legitimnim kapitalom ilirske flote.
„Teuta je Jadran pretvorila iz slobodnog prostora u ekonomski kontrolirani koridor.“
Ovaj sustav bio je preteča modernih carina i politika kontrole vanjske trgovine.
ILIRIA: Rim je to nazivao piratstvom. Vi to nazivate državnim licenciranjem. Zašto?
Adrian Progni: Zato što je Teuta uspostavila uređen sustav licenciranja, u kojem su samo brodovi koji su priznavali njezin autoritet mogli ploviti ili trgovati u ilirskim lukama. Ona je izdavala službena prava za kontrolu plovidbe — ranu formu privatizacije pomorske sile. Ono što je Rim nazivao zločinom, zapravo je bio ekonomski ugovor legaliziran od strane države. Iliri su imali pravo udariti na brodove koji nisu plaćali takse, a dio dobiti odlazio je u kraljevsku blagajnu. To je bio sofisticiran geopolitički i ekonomski sustav, a ne pomorska anarhija.
ILIRIA: U svom radu Teutu opisujete kao lidericu izvanrednog geopolitičkog vizionarskog kapaciteta. Kako to objašnjavate?
Adrian Progni: Teuta je shvatila da je kontrola Otrantskih vrata ključ gospodarske dominacije. Tko kontrolira tu tjesnac, kontrolira trgovačke tokove južne Italije i zapadnog Balkana.
„Ključevi istočnog Mediterana nalazili su se u rukama jedne žene u Skadru.“
Ona je Jadran pretvorila u „Mare Illyricum“ – ilirsko more u kojem nijedna roba nije mogla cirkulirati bez njezina odobrenja. To je razina vizije koja nadilazi okvire regionalne kraljevine i ulazi u kategoriju kontinentalnih sila.
ILIRIA: Može li se rat s Rimom smatrati prvim trgovačkim ratom u Europi?
Adrian Progni: Da, i to je jedna od najvažnijih točaka studije. Rim nije napao Teutu iz moralnih razloga. Napao ju je jer je Teuta stvarala ekonomsku blokadu koja je Rim ostavljala izvan istočnih tržišta.
„Rat protiv Teute bio je prvi veliki rat za kontrolu tržišta i financijskog suvereniteta u Europi.“
Teuta je primijenila prvi europski protekcionizam — štiteći domaće trgovce i teško oporezujući strane brodove.
ILIRIA: Važan dio vašeg istraživanja posvećen je lembi. Zašto je bila toliko revolucionarna?
Adrian Progni: Lemba je bila izvanredna tehnološka inovacija. Brza, jeftina za izgradnju, okretna i učinkovita. Ona je Iliriji dala apsolutnu prednost u trgovini i ratu.
„Rim, nakon što se suočio s lembom i liburnama, počeo je graditi brodove po ilirskom modelu.“
To je tihi dokaz superiornosti ilirske tehnologije. Liburna je bila preteča modernih brzih brodova.
ILIRIA: Kako je Teuta iskoristila ovu prednost za izgradnju održivog gospodarstva?
Adrian Progni: Standardizirala je proizvodnju lembi i stvorila prvu organiziranu pomorsku industriju u Europi. Kontrola transporta znači kontrolu trgovine.
„Teuta je shvatila da se pravi profit ne nalazi u robi, nego u kontroli sredstva prijevoza.“
Iliri su postali glavni prijevoznici robe na Jadranu i Jonskom moru. To je stvorilo akumulaciju kapitala i financijsku neovisnost.
ILIRIA: U vašem istraživanju, Skadar i Lisus pojavljuju se kao središta ekonomskog gravitacijskog sustava. Kako je taj sustav funkcionirao?
Adrian Progni: Skadar je bio strateški mozak i monetarna riznica kraljevine, dok je Lisus bio pomorska vrata, baza za proizvodnju lembi i središte licenciranja.
„Skadar je bio riznica Balkana; Lisus je bio vrata Ilirije prema svijetu.“
Ovaj sustav stvorio je sofisticiranu infrastrukturu koja je Iliriji dala potpunu kontrolu nad trgovinom i protokom kapitala.
ILIRIA: Spominjete da je Teuta kontrolirala stranu valutu iako nije kovala vlastiti novac. Kako je to bilo moguće?
Adrian Progni: Putem pomorskih taksi i tarifa, Teuta je prisilila velike količine drahmi i denara da uđu u njezinu blagajnu.
„Teuta nije trebala kovati novac – ona je kontrolirala njegovu cirkulaciju.“
To je načelo bulionizma, prve faze europskog merkantilizma. Shvatila je da je kontrola kapitala temelj političke i ekonomske slobode.
ILIRIA: Koja je ostavština Teute u europskoj povijesti?
Adrian Progni: Teuta je bila prva arhitektica pomorskog ekonomskog sustava u Europi. Ona je Iliriju pretvorila u prvu kontinentalnu trgovačku silu koja je izazvala mediteranske monopole, ostajući preteča europskog ekonomskog suvereniteta. Svojim modelom dokazala je da je sloboda jednog naroda neraskidivo povezana s financijskom neovisnošću i kontrolom vlastitih resursa.
ILIRIA: Jeste li bili upoznati s time da je u Zagrebu 2020. godine izvedena drama „Povratak Kraljice Teute“, koja je prva otvoreno obradila ideju da Teuta nije tražila pljačku, nego pomorski porez?
Adrian Progni: Ne, nisam bio upoznat s tom dramom dok sam radio na knjizi, stoga ona nije imala nikakav utjecaj na moje istraživanje. Ipak, zanimljivo je da se u umjetničkim djelima i suvremenim studijama ponovno pojavljuju alternativna tumačenja Teutine pomorske politike. Debata o stvarnoj prirodi ilirske kontrole nad Jadranom prisutna je desetljećima u modernoj historiografiji. Moji stavovi temelje se na analizi antičkih izvora i povijesnih studija, a ne na književnim dramatizacijama; zbog toga je svako podudaranje ideja slučajnost ili rezultat činjenice da različiti autori mogu doći do sličnih zaključaka polazeći od istog povijesnog problema.
ILIRIA: U toj drami, Demetrije kaže Teuti: „Stani, ne traži porez, Rim se sprema za rat.“ Smatrate li važnim da je ova predstava prva jasno artikulirala zaključak da je sukob s Rimom nastao zbog poreza, a ne zbog piratstva?
Adrian Progni: Ne bih sveo sukob s Rimom samo na pitanje poreza ili na klasičnu naraciju o „ilirskoj pirateriji“ — to su više naknadna opravdanja. U svojoj srži, sukob je proizašao iz šireg geopolitičkog konteksta: rasta ardijejske moći na Jadranu, kontrole strateških prostora i izravnog izazivanja interesa Rima koji se širio i nije prihvaćao rivale. Bio je to strukturni sukob dviju sila.
Što se tiče Demetrija, on predstavlja pragmatizam unutar tog sukoba. Po mom sudu, bio je svjestan stvarnog odnosa snaga i moći Rima. Predaja Krfa bez otpora i njegovo kasnije uklapanje u strukture koje su favorizirali Rimljani pokazuju prilagodljivu politiku. Demetrije se kretao između lokalnih ambicija i međunarodne realpolitike, shvaćajući da otvoreni sukob s Rimom nije uvijek bio najracionalniji izbor.
ILIRIA: Kako se vaše tumačenje povezuje s ovom scenskom interpretacijom, koja je tri godine prije vaše knjige artikulirala isti povijesni motiv?
Adrian Progni: Moje tumačenje nije izolirano, već se temelji na širokoj suvremenoj literaturi koja je kritički preispitala tradicionalnu naraciju o ilirsko‑rimskim sukobima. Oslonio sam se na autore koji rimske intervencije i „ilirsko piratstvo“ tretiraju kao političke konstrukte vremena i kao dio ekspanzionističke strategije Rima.
Među tim autorima su Frommer, koji nudi kritičko čitanje ilirske povijesti; Willoughby i McPherson, koji analiziraju republikanske rimske intervencije kao imperijalni proces; Dell, koji problematizira sam pojam „piratstva“; te Casson, za odnose Ilirije u širem regionalnom kontekstu. Važnu ulogu u faktografskoj preciznosti ima i njemačka enciklopedijska tradicija, posebno natpisi Maxa Flußa u Realencyclopädie.
U tom smislu, ako je i scenska interpretacija artikulirala sličan motiv, to pokazuje da se radi o otvorenoj historiografskoj debati u kojoj se slične ideje mogu pojaviti neovisno u različitim područjima kulture i istraživanja.
