Pišu: Katrina Rožić I Kujtim Morina
Više od tri mjeseca traje ruska invazija na Ukrajinu, kijevske snage brane svaki dio zemlje, posebno povijesni lučki grad Odesu na Crnome moru, koji se nalazi 300 kilometara zapadno od Krimskog poluotoka koji je anektirala Rusija. Smatra se strateškom lokacijom i za Ukrajinu i za Rusiju, njegov bi pad imao značajne posljedice za obje države.
U skloništima divovske čeličane u Mariupolju nalazili su se mnogi stanovnici, borci, žene i djeca, u posljednjem uporištu ukrajinske obrane, koji su u tom lučkom gradu očajnički vapili za slobodom.
U ratnim područjima na krimskom bojištu u obrani je više od 100 albanskih boraca!
Rat u Ukrajini nikog ne ostavlja ravnodušnim, osobito ne potresne scene tisuću nesretnih ljudi koji napuštaju domove zbog agresije, koji bježe od granatiranja ruskih snaga… U kolonama uplašenih ljudi od rata našli su se i Albanci iz Ukrajine, koji žive u selu Karakurt. Mladi Albanac Maxim Leki, koji je živio s obitelji u ukrajinskoj oblasti ispratio je ženu i djecu, a on se vratio braniti Ukrajinu. Maximova obitelj albanskog je porijekla i živjeli su do nedavno daleko od rata i ratnih područja Ukrajine.
Ukrajinski Albanci stoljećima su
njegovali svoju tradiciju, običaje i zastavu
Okupacija je najvažnije i zabrinjavajuće pitanje ne samo za Ukrajince, nego i Albance koji žive u Tayu . Unatoč apelima Tirane za uklanjanjem Albanaca iz Ukrajine, Albanci su ostali vjerni Ukrajini kako bi zaštitili Krim od Rusa, Albanci su odlučili ostati u zemlji koja ih je primila prije 250 godina.
Povezan je s Rusko-turskim ratom 1768.- 1774. Tijekom tog rata ortodoksni Albanci iz Albanije pobunili su se protiv snaga Osmanskog Carstva. Na kraju rata, oko 1700 albanskih boraca i članova njihovih obitelji otišlo je u Rusko Carstvo i naselili su se u okolini Odese, a porijeklom su iz oblasti Korča u Albaniji.
Albanci u Ukrajini sebe nazivaju tantë (u prijevodu znači: naši), i govore jezikom si neve (poput nas). Njihovi preci došli su u Ukrajinu i pripadaju albancima – Toske, koji su izbjegli iz Albanije na teritorij Sjeverne Makedonije i kasnije u Rumunjsku i Bugarsku, a na kraju su se naselili u selo Karakurt u Ukrajini.
Grupa albanskih doseljenika smjestila se u blizini Kerč i Janikale, dok su se drugi albanski doseljenici naselili u blizini Odese i u Bud. Godine 1811. osnovali su naselje Karakurt u Budžaku, u blizini Bolhrada – ili drugi naziv selo Islami. U Odesi postoje dvije ulice – Veliki i Mala Arnautska ulica. Zbog poraza Rusije u Krimskom ratu, mnogi Albanci preselili su se na istok Ukrajine 1861.
Sve do 20. stoljeća svijest Albanaca o porijeklu bila je mala.
U selu Karakurtu, u regiji Odesa na jugu Ukrajine, živi oko 3000 ljudi i većinom su albanskog porijekla. Oni su sačuvali običaje, albansku kulturu tradiciju kroz ples, folklor, kuhinju, pa do svadbenih običaja. Jezik slabije govore, osim starijih generacija.
U Ukrajini živi 5000 – 10.000 Albanaca.
Obitelji albanskog porijekla govore dijalektom starog albanskog jezika. U nekim dijelovima Ukrajine, nastanjenim Albancima, posljednjih pet godina u školama se uči albanski jezik – kao izborni predmet. Predavali su ga ljudi koji su odlazili u Albaniju na školovanje i vratili se u Ukrajinu. Neki su Albanci s djecom išli roditeljima u Karakurt i tamo su učili albanski jezik, od bake i djeda. U Kijevu ima malo Albanaca i nema škole na albanskom ili kulturnog centra.
Albanci u Ukrajini njegovali su tradicionalnu albansku nošnju i slavili nacionalnog heroja.
Mještani sela Karakurt, koje se nalazi oko 700 kilometara od Kijeva, pet godina zaredom u Bolgradu održavali su međunarodni festival vina – Bolgrad Wine Fest. Na festivalu se okupljaju stanovnici okolnih gradova i proizvođači vina iz cijele Ukrajine, Bugarske i Moldavije. Svake godine, 6. svibnja, Albanci Besarabije obilježavali su rođendan nacionalnog heroja Albanije, Gjergja Kastriota Skënderbeua.
Bivši ukrajinski predsjednik albanskog porijekla – Petro Porošenko
U krugovima ukrajinskih – albanskih intelektualca, s ponosom navode da je bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko albanskog porijekla, rođen u albanskom selu u blizini Odese, u Bolgradu (Ismajil). Oko 250 kilometara od naselja gdje žive Ukrajinci albanskog porijekla je grad Odesa. Bombardiraju ga neprestano. Ljudi ne rade, škole ne rade. Svi ostaju kod kuće. Ne znaju što će biti. Rat je pokucao na vrata Albanca iz Karakurta i oni su se pridružili Ukrajincima u obrani njihove domovine, sudjeluje više od stotinu Albanaca.
“Mi nemamo kud otići, Ukrajina je naša zemlja” – izjavili su Ukrajinci albanskog porijekla.
“Živimo na jugu Ukrajine, koja gori, rat je, milijun ljudi ostalo je bez domova. Sve se ruši, svugdje su ruske snage, ali Ukrajinci im daju otpor.”
Od svojih prijatelja iz Odese doznali su da se ljudi pokušavaju opskrbiti hranom… a da su svugdje duge kolone automobila. Za sada, nitko nije napustio selo Karakurt, ali iz grada Odese mnogi su otišli. Oni koji imaju novac napustili su zemlju, a oni koji nisu bogati – nemaju šanse napustiti ili se preseliti iz grada ili regije gdje se bombardira i otići na sigurnije mjesto.
Ukrajinski Albanci prije ratnih sukoba uspjeli su se integrirati u lokalno multietničko društvo.
Svoje kulturno iskustvo, vještine, prenosili su izvrsna kulturna i društvena obilježja svoje regije.S ratom je sve stalo i oni ne znaju što će biti s njima kao i svim Ukrajincima, siromašni su i nemaju novca da bilo što poduzmu. Nadaju se da će albanske države ili Albanci iz svijeta pomoći Albancima u Ukrajini, da lakše prebrode ratne strahote i negdje sklone svoje obitelji. Kad rat završi, vratit će se u svoju domovinu – Ukrajinu i ostati vjerni svojim roditeljima koji su govorili: „Muškarci iz albanskih obitelji ne smiju napuštati ognjište“.
