INTERVJU: Virgil Kule

0
397

Razgovor vodila: Shenida Bilalli

Poznati albanski novinar i pisac , Virgil Kule, bio je glavni gost „Kraljice Teute“ u Zagrebu na promociji novog broja časopisa Iliria. Na ovoj manifestaciji promovirao je novo izdanje svoje monografije “Skender beg – posljednji križar”.

Knjiga govori o životu albanskog nacionalnog heroja, Gjergju Kastriotu Skender bega. Ekskluzivno za časopis Iliriju autor knjige, Virgil Kule, govorio je o svojoj knjizi. Želi, pomoću ove knjige, dati novu dimenziju Skender bega, ne samo kao borca, već i kao uspješnog političara i diplomata. Virgil Kule navodi da je Gjergju Kastriotu bio cilj da ga Albanci proglase kraljem, osigurao je potporu pape, ali se sukobio s Venecijom i proglasio rat velikoj sili tog vremena. Monografi ja donosi i brojne detalje: kako i kada je papa u Rimu darovao mač i kacigu Skender begu te kako je albanski nacionalni heroj umro od malarije. Autor monografi je navodi kako je Skender beg bio izniman strateg, političar i velikan tog vremena. On je primjer političke težnje za boljom povezanošću sa svijetom.

Iliria: Što vas je ponukalo da napišete knjigu o nacionalnom heroju pod nazivom “ Skenderbegposljednji križar “?

Kao aktivni građanin, novinar i dokumentarist osjetio sam potrebu da svojim perom dam domoljubni doprinos koji će utjecati na povišenje nacionalne svijesti na Kosovu. Tome može doprinijeti detaljan dnevnik političkog života Gjergjua Kastriotua koji do sada nitko nije napisao. Osjetio sam da sam upravo ja ta osoba koja treba napisati ovakvu knjigu.

Iliria: Koliko ste dugo pisali knjigu? Kojom ste se literaturom služili i s koliko ste jezika prevodili dokumente tijekom istraživanja?

Proces je trajao dugo, predugo. Pregledavanje brojnih zbirki dokumenata, beskrajno čitanje gotovo svih ranijih testova, istraživanje politike i prakse vladanja toga doba, umjetnosti ratovanja, diplomacije, zemljopisa, klimatskih promjena, gjeopolitike pa sve do analize kostimografi je i simbola.

Iliria: Pune dvije godine razmišljali ste o znanstvenoj metodi pristupa? Zašto? Jeste li strahovali od nepoznatog kao pisac?

Ne vjerujem da je postojao strah, bio je to poseban uzvišeni angažman. I najmanja sumnja sigurno bi me zakočila u proučavanju povijesti za koju su mnogi mislili i govorili da se tu više nema što novo reći. Prije nego sam počeo pisati knjigu unutrašnji glas mi je govorio da nije sve rečeno. Ali, i ono što je već napisano, nije rečeno na pravi način niti je postavljeno u valjanom kontekstu. Postoji mnogo detalja koji uopće nisu spomenuti. Tako sam morao “zaboraviti” ono što sam do tada pročitao i ne obraćati se postojećim analizama.
Jednostavno sam se okrenuo izvornim dokumentima i naravno, vječnom djelu Marina Barletija.

No, dobra volja i spremnost za istraživanje i pisanje nisu bile dovoljne. Preuzeo sam obavezu da ću pisati povijest. Povijest je znanost i kao i svaka druga znanost ima svoju metodologiju koju morate poznavati kako biste uspjeli. Morate vladati osnovnim elementima te znanosti. Istraživanje je trajalo skoro dvije godine, no siguran sam da to vrijeme nije izgubljeno.

Iliria: Knjiga je studija s 1000 referenci, 546 stranica, uložen je veliki trud. U potrazi za istinom, jeste li je pronašli?

Doista, broj dokumenata i stranica nisu mjerodavni za pronalaženje istine. Jedna i vrlo uvjerljiva istina može se dobiti na temelju sposobnosti čitatelja da razlikuje glavnu struju od velikog protoka vremena. Treba biti nepristran svjedok koji vrlo pažljivo izdvaja činjenice od raznihmišljenja naslaganih stoljećima, te izvući ono što je racionalno i istinito u pjesmama srednjovjekovnih pisaca među kojima je, bez ikakve sumnje, navo je i pisac Barleti. No, pravu istinu “svježih zbivanja” teško je odrediti s distance od nekoliko stoljeća pa nam preostaje relativna istina. Ona se opire vremenu koje ima unutarnju konzistentnost i perceptira se bez napora čitatelja. Podudara se s opravdanjem kako daje uvjerljive odgovore na pitanja koja su proizalazila tijekom čitanja. Čitatelji će reći zadovoljava li ova knjiga te uvjete.

Iliria : Koliko ste imali problema s mitom o Skender begu,je li bilo teško odgonetnuti pravu istinu? Za što je služio mit o Skender begui čime se suočavala realna povijest?

Glavni razlozi za mit o Skender begu su preporod, renesansa, stvoreni prije nego je napisana objektivna i znanstveno povijest o Gjergju Kastriotu. Međutim, mitska Skenderbejada najbolje je odigrala ulogu pri buđenju nacionalne svijesti u vrijeme kada se albanski narod pripremao otrgnuti od Otomanskog carstva. No, nakon proglašenja neovisnosti i nakon gotovo četiri desetljeća konsolidacije albanske države, mit o Skender begu bio je nužan. Trebalo ga je znanstveno istražiti i opravdati ga znanstvenim rasuđivanjem kako bi se znanstvenom objektivnošću suprotstavili napadu kritičara koji nude i iskrivljeno sliku o nacionalnom heroju, Skender begu. Pokušao sam pomoći.

Iliria : U kojem je smjeru Skender beg ostavio svoj trag u političkoj kulturi srednjovjekovne Europe?

Skender beg je ostavio neizbrisiv trag na svim područjima tadašnje politike, geopolitike, diplomacije, rata i mira, umjetnosti kompromisa i eksploataciji proturječja između velikih sila. Bio je veliki poznavatelj strategije i vojne taktike. Bio je rijetko višeslojni lik u srednjovjekovnoj Europi. Nije uzalud Europa sačuvala živim lik Skender bega.

Iliria : Skender beg je u ono vrijeme donio neke inovacije, kao što su formula partnerstva i internacionalizacija pitanja Kruje?

I formula partnerstva za suradnju s vladarima albanskih kneževina i internacionalizacijaproblema obrane Kruje su političke inovacije čiji je neosporni autor Gjergj Kastriot. S druge strane, detaljno objašnjenje tih novina je isključivo moja studija. Ona govori o genijalnosti Kastriota kao političara i diplomata koja je vrlo malo nagalašavana u dosadašnjim rukopisima.

Skander beg se više spominje kao vojni strateg, ali, do sada nekorišteni dokumenti, koje sam istražio, dokazuju da je Kastriot bio važan čimbenik na europskoj političkoj sceni. Provodio je međunarodne diplomatske aktivnosti prve klase. Moje istraživanje se bavi njegovim političkim, diplomatskim i pravnim aktivnostima. Čitatelji će biti suočeni s neviđenim činjenicama i analizama.

Iliria : John Gazulli, poznati astronom, humanist i diplomat u Dubrovniku,
u Skenderbegovom političkom životu imao je važnu ulogu?

John Gazulli je bio plemić Raguze, znanstvenik i diplomat. Bio je među prvima koji je zagovarao međunarodno priznanje Gjergja Kastriota. Naravno, Gazulli je djelovao pod autoritetom, nalozima i planovima Dubrovačke Republike, ali je već 1444. godine pokazao nepokolebljivu vjeru u Skender bega i njegova nastojanja su postala istinom. A tu vjeru prenio je i papi i raznim diplomatskim društvima. Gazulli je navodno služio kao snažan katalizator za oblikovanje bliske suradnje između Gjergj Kastriota i antiosmanskog križarskog rata u organizaciji papinstva.

Iliria : Je li vaša knjiga prevedena na neki europski jezik, jeste li zainteresirani da se prevede na hrvatski
Knjiga je u procesu prevođenja na njemački i talijanski jezik. Hrvatski prijevod bio bi iznimno vrijedan, jer će knjiga biti u rukama potomaka onih koji su osmislili prijateljstvo između naših ljudi.

Iliria: U Zagrebu ste imali promociju knjige u organizaciji Udruge “Kraljica Teuta” i Veleposlanstva Republike Albanije u Hrvatskoj. Mislite li da je hrvatska javnost dovoljno informirana o povijesti i pravoj istini o Skender begu, o nekadašnjim diplomatskim odnosima dviju zemalja?

Želim izraziti od srca svoju zahvalnost, prvenstveno vama, gospođo Bilalli, kao voditeljici ove značajnu udrugu te albanskom veleposlaniku u Zagrebu, gospodinu Melo, jer ste mi pružili priliku govoriti ne samo o Kastriotu i Gazulliu, već i divnoj dugogodišnjoj suradnji dvaju naroda, tradiciji koja povijesno postoji kao osnova za razvoj toplih odnosa između dviju susjednih zemalja pod europskim krovom. Ta je tradicija priznata u našim narodima. Na to ukazuju povijesne knjige koje su pisane objektivno. i Gazulli su vrlo dobra polazna točka za produbljivanje međusobnog razumijevanja i suradnje.

Iliria : Kako ste doživjeli Zagreb? Koja je vaša poruka za čitatelje časopisa Ilirije?
Zagreb mi se jako svidio. Vanjski izgled odaje sjaj kulturne elite. Malo sam u njemu boravio, ali su ljudi koje sam upoznao produbili moj osjećaj koji sam stvorio prema izgledu glavnog grada Hrvatske. Za čitatelje Ilirije imam jednu molbu i poruku – da trajno čuvaju i nastoje sačuvati ovaj magazin na albanskom jeziku i da bude što bogatiji. Lijepi albanski jezik održao nas je živima kroz stoljeća. On je značajka našeg nacionalnog identiteta. Cijenite i dalje poštujte ljude koji se brinu o izdanjima na ovom jeziku Boga, kao što je rekao Naim Frasheri.