Faruza Kallaba, inspirativna je figura u povijesti zrakoplovstva, poznata je po ulozi albansko-američke pilotkinje koja je sudjelovala u NATO intervenciji na Kosovu. Postala je poznata po svom doprinosu tijekom 78 dana intervencije, gdje je svojim avionom podržavala operacije NATO-a, osnažujući ratne zrakoplove u njihovim misijama.
Kallaba je odrasla u Chicagu nakon što je njezina obitelj emigrirala iz Sirije, ali je pokazala duboku povezanost s kulturom i poviješću Kosova. Unatoč izazovima s kojima se suočila kao žena na području kojim dominiraju muškarci, njezine su ju vještine i odlučnost učinile da se istakne i uspije u vojnoj karijeri. Njezino iskustvo i doprinos misiji NATO-a obilježavaju se s poštovanjem i divljenjem, a njezina se uniforma sada čuva kao artefakt u Narodnom muzeju Kosova, svjedočanstvo njezine predanosti dužnosti i simbol njezinih postignuća kao žene u području u kojem tradicionalno dominiraju muškarci.
Faruza Kallaba rođena je 3. studenog 1956. u Damasku, u Siriji, kao kći oca Albanca s Kosova iz mjesta Kamenice, Hakija Kallabe, i majke Ukrajinke, Ane Senkijevic. Faruza se s obitelji preselila iz Sirije i nastanila u Chicagu (Sjedinjene Američke Države), gdje i danas živi, bilo joj je 10 godina. Amerikanka albanskog podrijetla Faruza Kallaba prva je žena koja je tijekom 78-dnevne intervencije NATO-a protiv vojnih i gospodarskih ciljeva Miloševićeva režima imala vrlo značajnu ulogu.
Kao iskusna američka pilotkinja, tijekom misije istaknula se i vlastitim je zrakoplovom punila gorivo NATO bombardere u letu.
Kako u životu očito ništa nije slučajno, tako nije ni sudbina ove pilotkinje. Njezino albansko-ukrajinsko podrijetlo skreće pozornost zbog zemalja iz kojih joj potječu roditelji, nad kojima je počinjena agresija. Zadesila ju je ista sudbina – braniti svoju zemlju od agresora.
Put ove američke pilotkinje dugo je trajao prije nego što je postala dio ove misije, pilotkinja je prošla kroz različite izazove koji su joj pomogli formirati snažan i hrabar karakter. Kallaba je 1979. godine postala prva žena u povijesti američke Nacionalne garde zrakoplovstva u Illinoisu, a 1984. i prva ženska članica letačke posade ove visoke američke vojne institucije. Boraveći na Kosovu nakon intervencije NATO-a, ispričala je: – Uvijek sam voljela disciplinu, rad, ubrzo nakon završetku srednje škole upoznala sam jednu bitnu osobu iz zrakoplovstva s kojom sam dugo razgovarala o vojsci, floti i svim odgovornostima vojske i služenja u vojsci.
Nakon nekog vremena, taj kolega me je pozvao i rekla sam da bih mogla započeti obuku u gardi Illinoisa, te da bih mogla postati dio zrakoplovstva. Uvijek me zanimalo zrakoplovstvo. Kada ste u vojnoj floti, provodite puno vremena na nebu i postajete dio aktivnosti koje se obično rade u vojsci. Tako da sam na jednom od putovanja vidjela utovarivanje bombi i od tada sam odlučila da je to posao koji želim raditi, iako sam tada bila jedina žena, nisu me željeli primiti , ali moje vještine bili su neporecive i na kraju sam se pridružila Nacionalnoj gardi zrakoplovstva – pričala je Kallaba pred kosovskim novinarima.
Faruza je rođena u Damasku, u Siriji, a odrasla u Chicagu, tako da nije imala priliku naučiti albanski jezik . U Ameriku se doselila dok je bila mala djevojčica, ali i ostali članovi obitelji došli su u Ameriku Kosova , i od njih je imala priliku čuti o kulturi i Kosovu.
Ključnu ulogu u Kallabinu životu imao je njezin otac, od kojeg je mnogo naučila. Pričao je puno o Kosovu i Albancima. Osjetila je bol i tugu zbog nepravednog tretmana prema Kosovu. Odrastajući, bolje je razumjela poteškoće s kojima se suočavao albanski narod Kosova. Tako da 24. ožujka 1999. godine ostaje jedan od najvažnijih datuma u Faruzinoj vojnoj karijeri, kao dio misije koja će se dugo pamtiti.
U Americi je upoznala mnoge prognane Albance u Americi, ali i mnoge bolne sudbine albanskog naroda na Kosovu. No, nažalost, nikada nije uspjela naučiti albanski jezik. Ali naučila je puno o povijesti Kosova, iako je bila daleko od kosovskog naroda i rodbine.
Nakon rata, Faruza Kallaba posjetila je Kosovo i poklonila svoju uniformu u kojoj je bila u vrijeme NATO akcije. Nakon nekog vremena doznala je da je njezina uniforma izložena u kosovskom muzeju. Njezina uniforma nalazi se na trećem katu, zajedno s oružjem i drugim uniformama poznatih visokih vojnih dužnosnika NATO-a za vrijeme rata na Kosovu 1999.
Njezina se misija i danas pamti kao jedna od najvažnijih iz tog vremena. Svojim avionom neprekidno je gorivom opskrbljivala borbene avione. Nekad mala djevojčica Faruza imala je priliku pomoći svojem narodu na Kosovu, pa se nadamo da će i druga djeca koja su odrasla u SAD-u i ostalim zemljama imati priliku pridonijeti znanjem, stručnošću i zaustaviti rat u Ukrajini i svim ostalim zemljama.
S ostalim artefaktima sačuvanim u Nacionalnom muzeju Kosova, kao znak sjećanja na rat, u ovome muzeju sačuvana je vrlo posebna uniforma.
Posjetili smo Muzej Kosova u Prišiti, gdje je na trećem katu izložena Kallabina odjeća i gdje je sačuvana priča o njenom djelovanju 78 dana NATO bombardiranja, koju nam je ispričala kustosica Muzeja o albansko-američkoj pilotkinji koja je sudjelovala u više od 30 borbenih operacija. Prema priči kustosice, 64-godišnjoj Kallabi ova misija bila je najbrža odluka koju je donijela u 20 godina svoje karijere.
NATO jedinica nalazila se Francuskoj i spremala se za pozicije na Kosovu. Prvu su izabrali Faruzu, i nikoga od pilota ta odluka nije iznenadila. Svi su znali za njeno albansko podrijetlo i vezu koju je imala s Kosovom. Pretpostavljeni su joj rekli: ‘Ti si prva koja će ići u misiji za Kosovo …’. Nakon dugogodišnjih priča koje joj je otac pričao, o patnji Kosovara, donijela je ovu odluku. Sudjelovat će u operaciji NATO misije na Kosovu i Srbiji. Bila je to za nju laka odluka, iako je mogla biti na nekoj drugoj funkciji u vojsci, ali ipak je rekla: “Nema šanse da ne sudjelujem u ovoj misiji”, ispričala nam je kustosica Kosovskog muzeja o Kallabi.
“Htjela sam pomoći mojem napaćenom narodu.”
Faruza je naznačila da piloti imaju priliku birati svoje misije i odmah se dobrovoljno prijavila za operaciju na Kosovu, nazvavši je vrhuncem svoje karijere, posebno kad se bližila mirovini. Njezina vojna uniforma koja je izložena u muzeju na Kosovu, ispunjava ju velikim čašću i ponosom. Njezin posljednji posjet Kosovu 2004. bio je za nju vrlo emotivan događaj, posebice nakon što joj je otac umro 2008. Kallabin doprinos i žrtve i napori za oslobađanje Kosova ostat će zapamćeni i slavljeni, označavajući ju kao istaknutu osobu u albansko-američkoj zajednici i šire.
NATO bombardiranje Kosova i Srbije 1999. imalo je dubok i dugotrajan utjecaj na regiju. Poduzete su s ciljem zaustavljanja nasilja i kršenja ljudskih prava koja su se tada događala na Kosovu. Posljedice tih bombardiranja bile su složene, ali pomogle su u okončanju sukoba i povlačenju jugoslavenskih snaga s Kosova, što je dovelo do povratka albanskih izbjeglica svojim domovima i uspostavi protektorata Ujedinjenih naroda u regiji.
