Andronica Comneniates (Donika Kastrioti)
Gospa od Albanije
Andronika Arijaniti-Komnena, 1428.-1506. plemkinja arboristica, kći slavnog kneza Gjergja Arianitija i supruga Skenderbega.
Život
Rođena je u Kaniji 1428. godine. Godina njezina rođenja potječe iz mnogih podataka raznih povjesničara, koji kažu da je imala 23 godine kada se udala za Skenderbeua. Vjenčanje je sklopljeno 1451. godine; Skenderbeg je bio stariji od nje, 46 godine.
Andronika su zvali i Donika. Bila je najstarija kći Gjergja Arianitija i Marije Muzake. Njen otac bio je dvaput oženjen. S prvom suprugom Marijom Muzakom imao je šest kćeri: Doniku, Gojsavu, Helenu, Dhespinu, Komitu i Angjelinu. Nakon Marijine smrti oženio se napuljskom aristokratkinjom Pietrinom Franco s kojom je imao osmero djece. Među njima možemo spomenuti kćeri: Mariju, Teodoru, Katerinu i Maru kao i sinove: Thoma, Kostandin i Ariani, dakle ukupno je bilo 14 djece. Andronika je bila najastarija.
Udala se za Skenderbega 23. travnja 1451.; vjenčanje u Kaniji trajalo je tri dana, od 21. do 23. travnja. Postoje legende, narodni stihovi i povijesni podaci o vjenčanju ovog uglednog para Arbërije. Kažu da je Skenderbeg došao sa 500 konjanika. Orila se pjesma i ples, a dvorac Kanina obasjali su borovi i mnoštvo lampiona. Tamo se odvijala razmjena prstenja. U (Bijeloj Crkvi) kod Kanine paru je udijeljen evanđeoski blagoslov. Potom je svečanost nastavljena u manastiru Ardenica, kod Lušnja, u sadanjoj Albanjij a zatim u tvrđavi Berat. Narod se veselioi i pozdavljaju gdje god je par stao. Ovo su folklorni stihovi o njihovoj svadbi:
“…Kakvo su vjenčanje napravili ti Araniti
Te noći dvorana je blistala,
pjesma i ples
Upaljene lampice, na borovima
Puni stolovi svega,
Janjeće meso, Labërie,
Vino Parge Chamerie…”
Svatovi su ispratili par sve do Vjose. Dana 26. travnja 1451. okrunjeni su u albanskom gradu Beratu. Mnogi su umjetnici govorili, slikali i pisali o ljepoti ovog para, među njima i veliki pjesnik Naim Frashëri:
„…Mladoženja je sjao kao sunce,
Čak i nevjesta skojom se vjenčao,
mjesec je svijetlio,
od svjetla do svjetla…”
Godine 1456. paru se rodio sin jedinac, Gjon Kastrioti, koji će kasnije oženiti Jerinu, kćer srpskog despota Lazara Brankovića i Jelene Morejske. Taj će brak povezati obitelj Kastriota s obitelji bizantskih careva, budući da je Jerina s majčine strane bila praunuka cara Manuela III.
Nakon Skenderbegove smrti od malarije 1468., mnogi arberski plemići, uključujući Doniku i njenog sina, bili su prisiljeni emigrirati iz Albanije u Napulj, gdje ih je dočekao kralj Ferdinand I. Ondje su dobili mnoga imanja i titule, među kojima suVojvodstvo San Pietro in Galatina, okrug Saleto, itd.
Godine 1477. Ferdinand I. oženio je Ivanu Aragonsku, s kojom će Andronika imati dugo prijateljstvo. Donika i obitelj Kastrioti bili su vrlo poštovani od strane aragonsko-napuljskog kraljevskog dvora, što se neće promijeniti ni nakon Ferdinandove smrti i dolaska na prijestolje Ferrantea I. Koji je Kastriotije kraljevsku obitelj doživljavao s poštovanjem i ljubaznošću . Nakon početka talijanskih ratova, 7. rujna 1499., Joana se zajedno sa svojom kćeri odlučila vratiti u svoje rodno mjesto u Španjolskoj, u pratnji gospe Donike i mnogih dvorjana. Petnaestogodišnji sin Džona Castriota, Alonso, također je bio jedan od plemenitih pratilaca aragonske kraljice. Dana 2./3. kolovoza 1501. privremeno su se nastanili na Siciliji, dok su španjolsko tlo dotakli u srpnju 1502. Nažalost, zbog starosti i iznenadne smrti svog unuka, Donika nije mogla ponovno doći Joannu u Napulju. Smatra se da je Albanska plemkinja umrla između 8. ožujka 1505. i početka rujna 1506. u Valenciji, u Španjolskoj.
U oporuci Ivane Aragonske izražena je želja španjolske kraljice da se posmrtni ostaci njezine prijateljice Donike prenesu iz samostana u Valenciji u Napulj. Ta se želja nije ispunila i arborealna princeza do danas počiva u Španjolskoj.
